Radnici u Bosni i Hercegovini koji su zaposleni u privatnom sektoru često uzimaju bolovanje da se odmore ili nađu drugi posao, dok oni iz javnog sektora, pogotovo zdravstvenog, kako bi se bavili privatnim biznisima, tvrde iz sindikata.
Bolovanje u većem broju uzimaju radnici iz javnog sektora, navode iz Zavoda zdravstvenog osiguranja, dok se oni koji rade kod privatnika u većini slučajeva boje odsustvovati sa posla zbog otkaza i drugih posljedica.
“Radnici, pogotovo u privatnom sektoru, rade u izuzetno teškim uslovima, a pogotovo ako znamo da nemaju vikende, nemaju subote, nedjelje, njihovo radno vrijeme je 12 i više sati, prema tome prinuđeni su da nekada uzmu bolovanje kako bi se odmorili. Država se ne bavi kontrolom onih koji trebaju da poštuju radno vrijeme i postavlja se pitanje uzroka zašto ljudi često traže bolovanje”, kaže predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović.
Međutim, do tačnog broja onih koji uzimaju bolovanje u BiH teško je doći, ali je sigurno da se deseci miliona eura izdavajuju zavodi zdravstvenog osiguranja ako se radi o dužem bolovanju.U bh. entitetu Republici Srpskoj više od 51.000 radnika uzelo je bolovanje duže od 30 dana u prošloj godini, što je za Fond zdravstvenog osiguranja bio trošak od 5,7 miliona eura, budući da troškove bolovanja do 30 dana snose poslodavci, a preko toga Fond.
U Federaciji BiH je to 42 dana, ali podaci za prošlu godinu još nisu objavljeni, a one iz 2015. ne treba uzimati kao tačne, navodi se u izvještaju Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.“U 2015. godini je evidentirano ukupno 714.110 dana bolovanja… Privatni sektor u većini kantona uopšte nije dostavio podatke o bolovanju, a kvalitet dostavljenih podataka o bolovanju dijela privatnog sektora je veoma sumnjiv. Javni sektor je većim dijelom dostavio ove podatke, ali pojedini domovi zdravlja su podatke dostavljali samo za svoje uposlenike, a ne za sva osigurana lica čije evidencije vode.”Kako nam je rečeno iz ovog Zavoda, da bismo saznali tačan broj radnika koji su uzeli bolovanje trebali bismo kontaktirati zavode iz svih deset kantona.
Milioni za troškove bolovanja
Međutim, na naše stalne upite odgovore smo dobili samo iz njih tri – Kantona Sarajevo, Unsko-sanskog i Tuzlanskog kantona.“Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo nema precizne podatke o broju bolovanja u prethodnoj godini u dijelu bolovanja do 42 dana. Na osnovu provedenih kontrola u drugoj polovini 2016. godine, te analizom istih došlo je do blagog pada bolovanja, prije svega nepravilno otvorenih i nepravilno vođenih bolovanja”, odgovor je iz Kantona Sarajevo.
Kako su naveli iz ovog Zavoda, na godišnjem nivou se izdvaja približno tri miliona eura za troškove bolovanja dužih od 42 dana. Najčešće se radi o bolestima osteomišićnog sistema, hipertenziji, dijabetesu, neurološkim oboljenjima i psihijatrijskim bolestima.
Drugi razlozi su bolovanja po osnovu njege bolesnog djeteta i člana uže porodice, a značajan udio imaju i povrede na radu.U protekloj godini u Kantonu Sarajevo u stalni radni odnos angažirano je troje ljekara koji provjeravaju zloupotrebu bolovanja, što je, dodaju iz Zavoda, zabilježeno u 2016. i to više kod uposlenika u javnom nego u privatnom sektoru.
U Unsko-sanskom kantonu, tokom 2016. zabilježeno je gotovo 1.430 slučajeva bolovanja dužih od 42 dana, a u prosjeku je jedno bolovanje trajalo oko 100 dana, što je Zavod zdravstvenog osiguranja koštalo 1,3 miliona eura.
Svaki četvrti zaposlenik koristio je bolovanje u Tuzlanskom kantonu u prošloj godini, podaci su zavoda iz ovog kantona.“U toku 2016. registrovana su ukupno 40.333 bolovanja, što je za sedam posto više nego u 2015”, navode iz Zavoda zdravstvenog osiguranja TK.“Bolovanja u 2016. najčešće su koristili zaposleni u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla, Rudniku mrkog uglja Banovići i MUP-u Tuzlanskog kantona.”Vodeći uzroci bolovanja dužih od 42 dana su bolesti koštano-mišićnog sistema, bolesti vezane za mentalno zdravlje i bolesti cirkularnog sistema.
‘Poslodavcima su godišnji odmori spram mrtve glave’
Predsjednik Samostalnog sindikata BiH kaže da se zloupotrebe bolovanja dešavaju, ali da su nekada radnici primorani to da urade. “I u sistemu socijalizma taj problem je bio prisutan, pa smo ljude nalazili na građevinama, zidaju kuće, ili zidaju drugima kuće, ili nešto drugo rade, a uzeli su bolovanje, korumpirali su ljekare, odnijeli su dinare. To se dešava i sada i u svakoj državi Evrope, međutim, ja to ne bih nazvao zloupotreba, nego upotreba bolovanja i u privatne svrhe”, kaže Bajramović.
Prema njegovom mišljenju, ljudi se boje da uzmu bolovanje u privatnom sektoru daleko više nego u javnom, iz razloga što je teže zadržati radno mjesto kada se dođe sa bolovanja.“Čak, u raspravama o Zakonu u radu najviše su se koplja lomila oko toga, da bez obzira gdje radi radnik nakon šest mjeseci, kada se vrati sa bolovanja, može vrlo lako ostati bez posla. Zakon o radu je to čak propisao, gdje smo mi bili protiv te odredbe, da radnik – ukoliko se ne nađe adekvatno mjesto nakon šest mjeseci kada se vrati radnik sa bolovanja – može dobiti otkaz. To su dešavanja u praksi. Dešava se također da u javnom sektoru, imam i saznanja, majke uzimaju često bolovanja da bi mogle da brinu za svoju djecu, a to su sve objektivni razlozi.”
Kako objašnjava Bajramović, poslodavici su se, kada se pregovaralo o kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu, najviše suprotstavljali – ne najnižoj cijeni rada, ne doprinosima i dodacima na plaću, nego godišnjim odmorima.“Njima je spram mrtve glave taj godišnji odmor, u skladu sa konvencijama koje kažu da je minimalni godišnji odmor 20 radnih dana, oni se hvataju za glavu i ne daju radniku godišnji odmor.”Zloupotrebe bolovanja, zaključuje predsjednik sindikata, sigurno ne bi bilo da se poštuje Zakon o radu, kolektivni ugovor i ugovor o radu.
Izvor: Al Jazeera /Autorica: Vedrana Maglajlija
