Brojni filmovi, knjige i druge priče pokušavaju nam predstaviti šta se dešava s ljudima koji su u komi. Također, tu su iskustva i onih koji su se probudili iz kome, a mnogi pričaju o dugotrajnim snovima o nekim strašnim svjetovima iz kojih su uporno pokušavali pobjeći.
Jedna osoba pokušala je prikupiti stvarna iskustva na Redditu, postavivši pitanje: “Svi vi koji ste preživjeli komu – kako je bilo?”.
Ovo su neki od najbizarnijih odgovora koji su pristigli.
Snovi koji ne prestaju
“Imao sam veliku operaciju na srcu, zamalo sam umro i proveo sam u komi dvije sedmice nakon što su me oživjeli… Imao sam preduge snove, čudne i različite. Posljednji san koji sam imao prije buđenja jeste da sam se jako, jako, jako dugo vozio liftovima, tako dugo da sam pomislio, sanjajući, ‘ovo je čudno, zašto se više ne probudim’.”
Predskazanja
“Sanjao sam da sam osvojio Super bowl nakon što sam izgradio stadion i onda imao operaciju pa postao Quarterback… Onda sam kreirao aplikaciju koja vam pomaže da imate veliku nuždu. Pa sam upucao djedu. Pa sam tetovirao vaginu. Onda sam pojeo karambolku… Nakon što sam se probudio iz kome, zaista sam napravio aplikaciju koja vam pomaže da imate veliku nuždu. Sad sam zaradio prvi milion.”
Muzika
“Bio sam u komi dvije sedmice i mojoj porodici su rekli da se priprema za moju sahranu. Moja žena i tri sina bili su non stop pored mene. Ja se ne sjećam ničega, ali kasnije, mnogo kasnije, kad sam se probudio i izašao iz bolnice, nisam nikako mogao slušati muziku, pogotovo ne Beatlese ili Led Zeppelin i druge grupe koje sam volio. Saznao sam poslije da mi je moja obitelj stalno puštala te pjesme.”
Delirij
“Još uvijek imam delirij zbog vremena koje sam proveo na intenzivnoj njezi – imao sam nešto što zovu delirij intenzivne njege. Naime, tamo je uvijek svijetlo, čuju se konstantno zvuci mašina koje vas čuvaju na životu + kombinacija lijekova koja vam se igra s mozgom…zbog toga zaista poludite. Još uvijek se sjećam kakve sam tamo halucinacije imao. Horor. Ne mogu pričati o tome. Ne biste mi vjerovali.”
Sanjala sam Oprah
“Sanjala sam da smo Oprah i ja izmislile lijek za karcinom. Kad sam se probudila, pokušala sam napasti medicinsku sestru, pokušala sam pobjeći, međutim, pala sam s kreveta i slomila nos. Sedmice poslije bile su grozno čudne. Imala sam i blage halucinacije i razvila sam strah od spavanja.”
Halucinacije
“Bio sam sedam dana u medicinski induciranoj komi, nakon udesa. Prvo, mogao sam čuti sve oko sebe, ali nikako nisam mogao komunicirati. Halucinacije i noćne more su bile prestrašne. Nakon toga, dugo, dugo vremena nisam znao šta je stvarnost, a šta ne. Halucinacije, nažalost, imam još uvijek.”
Prelijepo
“Imao sam prijatelja koji je dva puta bio u komi. Kada mi pričao o tome, priča kako je letio iznad planina i kroz Sunčev sistem. Često kaže kako jedva čeka da napusti ovaj kosturski zatvor i nastavi put kroz galaksiju. Kaže da je to bilo najljepše iskustvo koje je imao.”
Strah
“Kad sam bila u tinejdžerskim godinama, pokušala sam da se ubijem. Popila sam tablete. Još uvijek se sjećam glasova koje sam čula prije nego što sam se onesvijestila. Probudila sam se sedam dana poslije i pokušala iščupati tube iz grla. Sedirali su me i opet sam spavala. Nisam ništa sanjala. Ništa. Zbog toga vjerujem da nema ničeg nakon smrti. Doduše, još uvijek me mori strah – da li sam još uvijek u komi i možda sve ovo sanjam.”
Noćne more
“Ne ja, ali moj rođak. Imao je komu od dijabetesa u srednjoj školi. U komu je pao dok je spavao, a sanjao je noćne more. Bio je u komi dvije sedmice i sve vrijeme je sanjao istu noćnu moru. Kad se probudio, i dalje je halucinirao – mislio je da mu medicinska sestra heftaricom spajala prste, pa ju je ošamarioi vrištao “ko si ti, je*o ga”.”
Gargojli
“Moj najbolji prijatelj bio je u komi tri mjeseca nakon udesa i pričao mi je o nekim ludim stvarima koje su mu se dogodile. Sanjao je o gargojlima, on ih je tako zvao. Bila su to neka mala siva bića koja su ga željela ozlijediti, ali veliko crveno biće ih je otjeralo. Ni to biće nije bilo bezopasno, ali nije ga željelo ubiti. Nedugo nakon toga, dobio je psa. Nazvao me nekoliko puta da dođem i budem s njim kući, jer nije mogao biti sam s njim. Navodno je ličio na to crveno biće.”
Misterija o Anni
“Moj rođak je bio u komi mjesec dana. Probudio se, pogledao oko sebe i počeo da vrišti kao luđak, dozivajući nečije ime. Ipak, dan poslije ničega se nije sjećao. Ime koje je dozivao bilo je Anna. Niko od nas nije znao nikakvu Annu, niti je u bolnici oko njega brinula neka Anna. Tri sedmice poslije buđenja se stalno tresao. Nije mogao hodati kako treba, niti govoriti, bez mucanja. Kada smo ga pitali ko je Anna, promijenio je ponašanje i naredio nam da ga to više nikad ne pitamo.”
