Barišić se za vrijeme rata borio za tzv. Republiku Srpsku Krajinu i odbio se predati za vrijeme Operacije Oluja, pa je pobjegao pred Hrvatskom vojskom. Odlučio je pješice otići u Srbiju preko bosanskih planina, ali je na Komaru nagazio na minu.
Portal Balkan Insight objavio je zanimljivu priču o vojniku tzv. Vojske Republike Srpske Krajine, kojeg su u ratu spasili pripadnici Armije RBiH.
Tekst su nedavno objavili i lokalni portali u srednjoj Bosni.
– Nikola Barišić otputovao je u Travnik da bi donirao 3.000 eura bolnici koja ga je spasila te kako bi pozdravio ljekara koji mu je amputirao noge 1995. godine, nakon što je kao srpski vojnik nagazio na minu i devet dana proveo na planini čekajući smrt.
Doktor Mirsad Granov s drugim članovima tog ratnog tima, doktorom Zlatanom Živanovićem i doktorom Zoranom Banjcem, toplo ga je dočekao i primio njegov poklon za opremu kao donaciju, navodi se u tekstu Balkan Insighta.
Barišić se za vrijeme rata borio za takozvanu Republiku Srpsku Krajinu i odbio se predati za vrijeme Operacije Oluja, pa je pobjegao pred Hrvatskom vojskom. Odlučio je pješice otići u Srbiju preko bosanskih planina.
No, potkraj augusta na planini Komar nagazio je na minu. Izgubio je stopalo i proveo je devet dana u napuštenoj kolibi u šumi samo pijući vodu.
Uskoro je naišla trupa vojnika Armije RBiH.
– Barišić je tada bio sama kost i koža, pa je odlučio sam sebi skratiti muke i dao je vojnicima do znanja da je u kolibi. No, oni su ga odveli u bolnicu, gdje mu je dr. Granov prvo amputirao ranjenu nogu, a na početku novembra i drugu nogu, koja mu se smrzla dok je bio na planini. Granov je sve vrijeme pazio na njega, a na početku 1996. godine, nakon završetka rata, Barišić je otišao u Srbiju. Ipak, nije zaboravio na svoje spasitelje, piše Balkan Insight.
Danas Barišić živi u Batajnici pokraj Beograda, a najveća mu je želja bila ponovno vidjeti dr. Granova. To mu se ostvarilo krajem aprila, kada je Granov doputovao u Beograd na kongres. Lokalne novine organizirale su im susret u restoranu u Novom Sadu.
Granov je doveo ženu i dva najbolja prijatelja, razmjenjivali su priče iz rata, a Barišić je na kraju ponovo posjetio i bolnicu u Travniku, “mjesto svojega drugoga rođenja”.
