Službenice, advokatice, bankarke, doktorice – sve one kupuju u našim radnjama, hvale se vlasnici trgovina polovne robe, koje u BiH niču na svakom koraku.
Prva radnja polovne robe u Doboju otvorena je 2002. godine, svake naredne je otvarana još po jedna, a prava ekspanzija “polovnjaka” uslijedila je nakon katastrofalnih poplava 2014. godine. Od tada se, prema podacima ovdašnjeg Zanatsko-preduzetničkog udruženja, sve više zatvaraju butici sa standardnom robom, a sve više je second hand radnji, pa ih je 2015. otvoreno čak jedanaest.
Za marku, dvije, tri u njima se može kupiti odjeća, obuća, ali i tehnička roba, namještaj, alat, a upravo cijena, ali i kvalitet su razlozi zbog kojih sve više Dobojlija pazari u ovim radnjama.
– Kupujem majice, hlače, trenerke, šta nađem. Obična majica, najobičnija, u trgovinama je pet KM, a ovdje je marka. Kvalitetnije je – kaže jedna stanovnica Doboja za Nezavisne dok u naselju Poljice obilazi radnje s polovnom robom.
– Kupujem brusilice, bušilice, tako to. Može se potrefiti dobra stvar, baš sam prije tri-četiri godine kupio jednu brusilicu i nije još izgorjela. Ipak u “polovnjaku” ima markiranih, dobrih stvari – navodi Pero Jovanović.
– U radnju mi dolaze kupci čak i iz Hrvatske – pohvalila se radnica jednog “polovnjaka”, koja je u vrijeme posjete novinara usluživala dvije djevojke koje su se čak iz Bijeljine zaputile u Doboj da obnove garderobu.
– Sada će sezona za djecu, pa će većinom tražiti dukseve, hlače, majice, rance – dodala je radnica, ali nije htjela otkriti odakle stiže roba koja se nudi.
– U second hand radnjama kupujem jer nemam para da kupim nešto novo – žali se Vinko Predojević.
Nije mu problem što je odjeću koju kupuje neko već nosio, a kada ima priliku, kaže, pazari i tehničku robu.
– Nema se para, moramo tako. Kupio sam u “polovnjaku” frižider i veš-mašinu i još rade. Kupovao sam i novi, ali jedva sastavi garanciju – ispričao je Predojević, koji je redovna mušterija u ovim radnjama.
Za Doboj je puno 35 “polovnjaka”, kažu pojedini vlasnici, jer građani nemaju novca ni za tu robu, a zašto se trgovci odlučuju za promet polovne robe iako su nameti za sve isti, nije jasno ni u esnafskom udruženju.
– Često se i mi pitamo da li sve to prolazi kroz legalne tokove oporezivanja kod uvoza i kojim to tokovima sve dolazi, mi to ne možemo da kontrolišemo, ali očigledno da nešto postoji, neki razlog postoji da je sve veći broj takvih radnji – izjavio je Radomir Božičković, predsjednik Zanatsko-preduzetničkog udruženja.
