Astronauti bi u budućnosti mogli na Mjesecu praviti građevine koristeći prašinu i urin
Kada dođe vrijeme da ljudi provode duži vremenski period na Mjesecu i drugim planetama, sa sobom će moći ponijeti samo osnovne potrepštine jer je transport materijala sa Zemlje veoma skup. Američka svemirska agencija NASA je procijenila da transport svakih 500 grama tereta košta 10.000 dolara.
Zbog toga je ključno da se oslone na “lokalne resurse” kako bi se troškovi smanjili. Istraživači tvrde da se lunarno tlo može koristiti za pravljenje betona ili cementa, no to zahtijeva mnogo vode koje na mjesecu nema, a teško ju je transportovati sa Zemlje u svemir.
Dodavanjem hemikalije nazvane superplastifikator u cementnu mješavinu smanjuje se količina potrebne vode. To sprečava raspadanje smjese koja ostaje dovoljno flaksibilna za korištenje u 3D printeru. Međutim, većina superplastifikatora su zapravo organski spojevi kojih također ima malo na Mjesecu, ali Kjoniksen se dosjetila rješenja.
“Razmišljala sam šta imamo na Mjesecu ako pošaljemo ljude. Shvatila sam da bi se ljudski otpad mogao upotrijebiti za nešto korisno”, izjavila je Kjoniksen.
Ona je prethodno koristila ureu za pravljenje manje viskoznih plastičnih mješavina. Urea razbija vodikove veze između molekula, smanjuje trenje i omogućava molekulama da prolaze jedna pored druge znatno lakše. Iako nikad nije čula da ureu neko koristi za cement, ipak je odlučila pokušati.
Prah od silicijevog dioksida i aluminij-oksida nalazi se u lunarnoj prašini, a upravo je taj prah glavni sastojak cementa o kojem Kjoniksen govori. Njegov hemijski sastav sličan je letećem pepelu koji je glavna komponenta uobičajenih cementnih mješavina na Zemlji, ali s većim zrnima. Tim istraživača je prah pomiješao s ureom dobijenom od hemijske kompanije, odnosno koji nije destiliran iz pravog urina, sa vodim kako bi se napravio cement. U poređenju s dva druga superplastifikatora koji se koriste u građevinarstvu na Zemlji, urea odlično funkcioniše.
Smjesa zadržava oblik pod laganom težinom te može izdržati promjene temperature. Izvlačenje cementa korz cijev i poszavljanje nekoliko slojeva jedan na drugi pomoću 3D printera rezultiralo je izgradnjom malog stabilnog zida.
Kjoniksen planira testirati cement u ekstreminijm temperaturama, kao i u vakuumskim komorama kako bi se simulirali uvjeti na Mjesecu. Naredni korak je izgradnja zida realističnije veličine, a namjera joj je istražiti da li će astronauti morali pročišćavati urin ili ga mogu “direktno” koristiti za cement, piše ScienceNews.
