Američki politikolog Fil Batler tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili dio šireg plana NATO saveza, kojim su željeli da oslabe geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg svijeta i progutaju zdrave ekonomije naroda sa ovih prostora…
Prenosimo njegovu kolumnu u cijelosti:
“Možete li da zamislite danas Evropu sa Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u historiji.
Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je ujedinila obje kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je poslije velikih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako mogu tako da ga nazovem, trajao je nešto više od pola vijeka. Idealan iz razloga što su u jednoj državi živjeli svi južnoslovenski narodi. Stvaranje Jugoslavije djelimično je bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, da bi se usporila ili blokirala Nemačka.
Rat, političke spletke, unutrašnji i spoljnji pritisci u to vrijeme su teško opterećivali ovu novu svjetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim eksperimentima, na kraju je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna. Nacionalni heroj Josip Broz Tito postao je taj “diktator”, ali je stekao svjetsku slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je imala veliku ulogu na svjetskoj sceni. Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište. Nema naučnika ili političara koji o tome danas ne govori, ali uloga Tita u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je neosporno velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslovenskim zemaljama.
U suštini, Pokret nesvrstanih težio je samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima i imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorbovanje svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja. Kao što vidimo danas, strategija je bila da se izazovu bitke koje vode ka podjeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda širom sveta. Raspad Jugoslavije je najbolji primer, gdje danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih.
Umjesto toga, EU i NATO su bili gravitaciona sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Bjelorusija i Azerbejdžan jedine dvije preostale članice pokreta u Evropi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011. Međutim, 2012. je samit Pokreta nesvrstanih imao je veću posjećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada
Ali, istina je mnogo jednostavnija od stvarnosti. Nikome ne treba „trust mozgova“ da otkrije zašto je predsjednik Bil Klinton oklijevao da posreduje u Bosni. Klinton je u stvari nastavljao politiku prethodnika Džordža Buša starijeg, kojoj je cilj bio destabilizacija jugoslovenskog socijalističkog uspjeha.
Dok ovo pišem američki, britanski i njemački planeri već uređuju Siriju. Bilo je zločina i genocida s obje strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poenta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu. Prije svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podjela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja miliona ljudi. Ali moja “fantazija” o Jugoslaviji bi možda mogla da bude iznenađenje. Da zaključim. Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Sloveni neće ostati slabi i podijeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plijen imperijalističkim namjerama, kao što se događa danas.
Činjenica je da je poslije Drugog svetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta evropske priče o uspjehu. Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stopa ekonomskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatnu zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, zagarantovano pravo na posao, jednomesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, i prosječan životni vijek od 72 godine. Koliko ja znam, ni jedna od država Balkana danas ne može da sanja ni pola ovog prosperiteta.
Takav napredak je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju. Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitna ekonomija bila je uglavnom u državnom vlasništvu, što nije primjer zapadne demokratske ljubavi. U to vrijeme su od resursa daleko bili Njemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli da izvlače milijarde iz socijalističkog sistema. Jugoslavija je morala da umre, a Regan, Buš stariji i mlađi i Klinton su pomogli da se to dogodi.
Politikolog Majkl Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji. Prema Parentiju, američki cilj je bio da pretvore jugoslovenske narode u regiju Trećeg sveta, a to je moglo da se ostvari samo podjelom zemlje koja će onda otvoriti svoje ekonomije korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije zemlje je trebalo da pretvore u nesposobne da prate sopstveni kurs sopstvenog razvoja. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa one su tako potpuno dostupne multinacionalnim korporacijskim eksploatatorima, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.
Osiromašeno, ali pismeno i osposobljeno stanovništvo je prisiljeno da radi za minimalne nadnice, koje će predstavljati jeftin radni bazen, a uz pomoć kojih će se lakše sniziti plate i u zapadnoj Evropi i drugdje. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških mašina, rudarstva i petrohemije, te raznih drugih industrija koje nisu smjele da budu konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima. Jesu li Ukrajina, Donbas i Krim razumjeli ovo prije EuroMajdana? Koji je na kraju plan za Rusiju?
Iako ovo zvuči prijeteće, žao mi je, to je svijet u kojem živimo danas. Snagom uspavanih američkih građana, drogiranih glupim bezvrijednim tricama super-kapitalizma, svijet preuzimaju tirani. Ali šta da je Jugoslavija preživjela? Što da je veliki etničko-socijalistički eksperiment i dalje radio? Sigurno bi naš svijet bio potpuno drugačiji nego danas. Još jedna stvar, Evropska unija bi uz Pokret nesvrstanih djelovala u okviru svojih sadašnjih granica. Bila bi manje moćna i daleko manje geopolitički uticajna. Cijela Evropa bi možda dolazila u Beograd, a sada se šest republika bori za mrvice iz Brisela“, zaključuje Batler.
face.ba
