Puna su usta Tuzlacima, Tuzle. Nekima od ponosa, drugima iz gorčine kada pogledaju šta je postala, jer je svejedno vole. Međutim, Fahrudinu Salkanoviću ne ide što se u narodu kaže “u glavu” kako su neki mogli zaboraviti istu tu Tuzlu, u kojoj su i stekli neko ime. Status našeg Fahrudina prenosimo u cjelosti:
Znam ljude, koji su otišli iz ovog grada i nikada u njega ni zavratili se nisu, ali su ga sa ljubavlju uvijek spominjali…. i nama oni, ne rijetko, ni na um ne padaju….
Znam neke koji su otišli, zavračali, ne navračali, mi ” ubismo se” da ih kao “naše” dokažemo, ali oni (čast izuzecima), ama da su tamo negdje, ikad’ ime Tuzle i spomenuli, a radi se baš o našim poznatim sugrađanima (podosta ih u Sarajevu završilo)!