Vinko Mališ (25) iz Zenice od svoje desete godine počeo je osjećati sklonost prema istom spolu. Već tada počinje njegova lična borba u BiH, zemlji, kako kaže, stereotipa i predrasuda, zbog čega je odlučio i zauvijek joj reći zbogom! Da bi pokušao promijeniti svijest kod ljudi o LGBT osobama, Mališ je odlučio ispričati svoju životnu priču za “Dnevni avaz”, i to posljednjeg dana boravka u BiH. Prekjučer smo ga ispratili do autobuske stanice, kada je napustio zemlju.
Prvo suočavanje
Mališ je još u petom razredu osnovne škole shvatio da je, kako kaže, drugačiji od svojih drugova, budući da se nikada nije zaljubio u djevojčicu. S njima je bio dobar prijatelj. Prvo suočavanje s homoseksualnošću dogodilo mu se, kaže, još dok je bio dječak, u Švicarskoj, gdje je i odrastao. Kaže da je u osnovnoj školi često bio bolestan, imao jake glavobolje, zbog čega je išao i na razgovore s dječijim psiholozima.
– Majci su ljekari na kraju kazali da je sa mnom sve uredu te da sam homoseksualac. Ona je upitala šta je to, kako se to liječi, na što su joj ljekari samo rekli da to nije bolest, već činjenica s kojom se treba pomiriti – prisjeća se Zeničanin.
Ispočetka mu je bilo teško. Naročito jer je, ističe, iz porodice koja je konzervativna, tradicionalna te koja homoseksualnost smatra „poganošću“ i grijehom. Zbog toga je često padao u depresiju.
Vinko Mališ: Putem interneta upoznao dečka iz Maglaja
Ipak, kako kaže, jednog dana odlučio je sebe prihvatiti kao takvog i prestati razmišljati o tome šta će drugi misliti. Odlučio je i upoznati nekoga sličnog sebi. Sa 19 godina upoznao je dečka iz Maglaja, s kojim se, kaže, družio izvjesno vrijeme.
– Upoznali smo se putem interneta. Studirao je u Zenici. Družili smo se mjesec, a onda sam se ja povukao zbog straha da ne bi neko saznao da sam peder – otkriva nam on.
Na osnovu ličnog iskustva smatra da je u BiH skoro nemoguće imati vezu s osobom istog spola. Njegove veze bazirale su se na viđanju, prijateljskom izlasku na kafu, šetnji po gradu, ali su uglavnom i propadale.
– Živimo u društvu gdje homoseksualci nikad neće biti prihvaćeni, ali greška nije u društvu, već u nama, koji zbog društva, tradicije i religije ne prihvatamo sami sebe, ne damo sebi tu slobodu i pravo jednakosti koje svi zaslužujemo – mišljenja je Mališ.
Svoje veze i odnos s muškarcima sakrivao je od porodice. Međutim, u 22. godini odlučio je porodici i prijateljima otkriti da je homoseksualac.
– Bilo je to 2013., nisam više imao snage ni hrabrosti da se izborim sam s time. Odlučio sam za početak da se povjerim prijateljici i rodici, koje su to odlično prihvatile. Odlučio sam to reći i majci. Međutim, ona to u početku uopće nije htjela prihvatiti, iako je još od moje desete godine znala šta sam i ko sam – kaže Mališ.
Krenule torture
Iako je mislio da će mu tako biti lakše, tek tada su krenule torture. Majka je pokušala na sve načine da ga „izliječi“, zbog čega je išao hodžama, svećeniku, u džamiju, crkvu, pio svetu vodicu, da bi, kako su njegovi mislili, istjerao zlo iz sebe.
– Išao sam i psiholozima i psihijatrima, bilo je to užasno vrijeme za mene. Jedan rođak me čak i pretukao – nerado se prisjeća on.
Zbog svega je i odlučio spakovati kofere i napustiti BiH. Ističe da mu nije toliko bitno naći partnera i pravu osobu koliko je važno da se napokon psihički odmori, opusti i izađe iz, kako kaže, ove primitivne sredine.
– Odlučio sam otići da pomognem sebi, jer ne mogu više da živim pod maskom i da se pretvaram da sam neko i nešto što, zapravo, nisam. Vjerujem da će mi svugdje biti bolje nego što je to trenutno u BiH – otvoren je Mališ.
Napustio studij jer nema zakona o LGBT populaciji
Mališ kaže da mu je dosta konzumiranja medikamenata za smirenje i antidepresiva.
– Za nas, homoseksualce, nema zakona u BiH, ugroženi smo i manjina. Kao takvi ne možemo nikako protiv većine. To je razlog zašto sam odlučio da se ispišem usred trećeg semestra Pravnog fakulteta jer ne želim studirati i učiti o zakonu u zemlji u kojoj zakona nema – kaže Mališ.
Dva puta dizao ruku na sebe
Zbog čestih depresija i emotivnih turbulencija, neprihvatanja da je homoseksualac u porodici i kod nekih prijatelja, dva puta pokušao je oduzeti sebi život.
– To je nešto na što nisam baš ponosan. Nerado govorim o toj temi. Sva ta dešavanja izazvala su depresivni poremećaj u meni, povlačenje u sebe i gubitak volje za životom. Oba puta sam se 2013. godine predozirao tabletama za smirenje i spavanje. Ali oba puta je bilo bezuspješno – kaže Mališ.
Izvor: avaz
