Lifestyle

Priča sa kauča: Žene zavežu čvorove da ih ni Aleksandar Makedonski ne može odriješiti







PIŠE: Vahida Djedović

Zašto muškarcima treba sve crtati? Sigrno ne zato što su oni glupi, nesposobni, trapavi ili…, nego, upravo zato što su jednostavni.

Za razliku od žena, muškarci se savršeno snalaze na kartama. A s obzirom na činjenicu da su karte nacrtane, dakle, jasne, muškarci se najbolje snalaze tamo gdje im je sve jasno.

U odnosu sa ženama, dakako, tu ništa nikome nije jasno. Muškarci ne razumiju žene, žene ne razumiju muškarce. Muškarci očekuju od žena da misle kao oni, a žene očekuju od muškaraca da osjećaju kao one.

Muškarci tumače žene ovako:

“Žene znaju zavezati takve čvorove, da ih ni Aleksandar Makedonski ne bi uspio odriješiti. One, uglavnom, vole kad im mi, muškarci umijemo čitati misli. Vole da pogađamo i znamo šta im treba, šta žele, od čega strahuju, šta ih umiruje i tako dalje, a same, zapravo, to ne znaju. Misle jedno, govore drugo, a osjećaju treće, tako da ono nešto što same vole, ne može pogoditi ni dragi Merlin, rahmet mu duši, ako čarobnjaci, uopće, umiru!?”

A evo kako žene tumače muške postupke:

“Nije nam jasno, zašto se oni povlače pred konstruktivnim razgovorom. Ako nas vole, treba da se ponašaju onako kako se mi ponašamo, a oni često odlaze iz kuće. To može značiti samo jedno: ne vole nas dovoljno. Ne vole nas onako kako mi volimo njih. Kada im govorimo šta treba da urade, ako imaju problem, iskolače oči i kažu kako nisu tražili savjet. Da Bog sakloni i sačuva.”

Ovakva razmišljanja, bilo muška, bilo ženska, oba spola često dovode u svađu. Kada su u svađi, očekuju da se druga strana ponaša isto kao prva, a zaboravljaju na razlike. Ovakvi odnosi vode iz jednog razočarenja u drugo i traje u nedogled. Ali, kada bismo naučili da prepoznamo razlike i da ih, pri tome, poštujemo, stvari bi se mogle dovesti do savršanstva.

Ovo je samo jedna od priča koja može podučiti šta, kako, dokle i kud u odnosima.

„Činilo se da sam pronašla muškarca svog života. Drag, topao, iskren, sa blesavim smislom za humor, bio je ona jedna sitnica koja mi je nedostajala da upotpunim svoj savršeni život. Oboje smo bili situirani, pametni, lijepi, mladi, poletni… Život je bio pred nama. Kako smo oboje imali svoje krovove nad glavama, nekad smo se viđali kod njega, nekad kod mene. Voljeli smo kuhati, pogotovo, kad bismo kuhali jedno za drugo.  I, naša veza je trajala. Puna ljubavi, nježnosti, razumijevanja, odanosti…, sve dok ja nisam počela da uvjeravam samu sebe da tu nešto ne štima. Nakon skoro dvije godine naše prekrasne veze, shvatila sam da mi nikada još nismo izašli u javnost. Kako sam više razmišljala o tome, više mi je padalo samopouzdanje i samopoštovanje. Mislila sam da me se  stidi, da mu ne mogu parirati i raznorazne gluposti o kojima njemu, naravno, nisam prozborila niti jedne. Primijetio je da nešto sa mnom nije u redu i pitao me, ali sam mislila da valjda i sam  zna šta nije u redu i samo odgovarala da mi nije ništa. Mučila sam se, a time mučila i njega. Nakon tromjesečnog mučenja, više nisam mogla izdržati i prekinula sam našu vezu. Rekla sam da više ovako ne mogu, da sam nesretna i da je najbolje da se više ne viđamo. Nekoliko minuta je šutio, vidjelo se da mu je teško, gutao je pljuvačku, rekao ‘Dobro’, i otišao. Poslije toga, dugo se nismo vidjeli. Da sam ove pameti, danas bih mu rekla: Slušaj, ne sviđa mi se to i to. Osjećam se tako i tako u vezi s tim i tim. Danas ne očekujem da mi čitaju misli, jer znam da je to nemoguće. Sreli smo se nakon nekoliko godina. Naravno, svako je otišao svojim putem, ali htjela sam da znam. Nakon što smo se srdčano ispitali, upitala sam ga da li on zna zašto sam prekinula našu vezu. Rekao je da je počeo da sumnja da sam našla drugoga i da je vjerovatno tako kada sam rekla da je gotovo. Rekla sam mu da sam prekinula jer me nikada nije izveo u javnost. Sa tupavim smiješkom na licu, odmahivao je glavom i odgovorio da se i sam ponekad pitao zašto je to tako, ali je vjerovao da se meni tako sviđa, pa nije ni potencirao ni na čemu drugačijem. Eto, rastali smo se zato što nismo razgovarali o bitnim stvarima. O našim osjećajima i osjećanjima”

Dakle, drage moje, ako želite dobar odnos, na bilo kom polju, a pogotovo ljubavno-partnerskom, razgovarajte. Stalno i o svemu. Recite svom muškarcu šta vas čini tužnom, a šta sretnom. I ne komplikujte previše. Neće  vas razumjeti i ništa nećete postići osim što ćete samo vi biti više frustirane. Na jednostavan način i jednostavnom rečenicom kažite koliko vam znači. Ako vam kaže da vas voli, ne pitajte zbog čega. Neće vam znati objasniti. Neke činjenice su jasne same po sebi, za njih, muškarce.

A vi, dragi moji muškarci, ne dozvolite da vaša draga s ljutnjom ode u krevet. Dovoljno je da je zagrlite i da kažete da je volite. To će je umiriti i više neće biti ljuta na vas. Shvatite da su ženama jako važne emocije, da sebe poistovjećuju sa svojim osjećanjima i na takav način se ophode prema vama. Vaša draga četo ima potrebu da vam saopšti kako se osjeća. Ne kritikujte je pri tome i ne prekidajte dok govori. Neka se ispriča, a vi joj samo stinite ruku. I kažite koliko je volite.

Izvor: Doktorica za ljubav (BLOG)

Možda će Vas zanimati i:

Back to top button