Sulejman Bugari, doskorašnji imam Bijele džamije u Sarajevu, je u intervjuu za Dnevni Avaz na pitanje da prokomentariše postupanje Bošnjaka u uzavreloj političkoj situaciji u BiH odgovorio:
“Postoji šest vrsta bratstava. Bratstvo po Ademu ili po ljudskosti. Dokaz za ovo je hadis: “Sva stvorenja su kao jedna porodica od Boga. Najdraži Bogu će biti onaj ko bude najuslužniji toj porodici”. Dalje, Božiji Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Nikada nećete istinski vjerovati sve dotle dok ne budete željeli svim ljudima isto što i sebi”. Postoji i bratstvo po krvi, znamo šta je. Dalje, bratstvo po vjeri. Tu su oni koji zajedno pripadaju jednoj vjeri, a ni oni se često ne mogu međusobno. Četvrta vrsta je bratstvo u vjeri, oni koji istinski bićem žele svakom isto što i sebi. Ovakvih je malo. Oni vole i onog ko ih mrzi i od neprijatelja prave prijatelje. Peta vrsta je bratstvo po domovini – svi koji dijele jednu zajedničku zemlju. Ta braća su, i jedni i drugi i treći, branili istu domovinu od onih koji su se razboljeli, da tako kažem. Svejedno da li taj koji se razbolio bio pravoslavac, musliman ili katolik.
Za ovu petu vrstu je dokaz iz Kur’ana: “Ne zabranjuje vam Gospodar da činite dobro, da pomažete onima koji vas ne istjeruju iz vaših domova i koji se ne bore protiv vas zbog vjere”. Gledaj dokaza! To znači – pomažite im, izlazite u susret. Ko pokušava da kaže da je nemoguć suživot u BiH, konkretno u Sarajevu?! Svako zna da je to laž. Možemo namještati situaciju, malo dovodite Arape, napravi snimak, ali se duh bosanski nikada ne može uništiti. Kad kažem bosanski, tu spada i onaj Srbin, i Hrvat, i Bošnjak, i Jevrej i svi koji su branili Sarajevo, branili Bosnu od svega što je bilo. Ne smijemo generalizovati – dobro i loše djelo nema naciju. Dignite se svi zajedno, ljudi koji su osjetili duh bosanski, koji se historijski ne može negirati. Kao uzor svima možda ste trun u oku jer ćete biti primjer kako treba živjeti s drugima i drugačijima.
Čak i posle rata i svega što se desilo, respekt pokazuje čak i majka kojoj je dijete poginulo, a koja stavlja cvijet Srebrenice na rever premijeru Srbije, zato što želi pravedan odnos. Prošlost ne možemo izbrisati, treba zapamtiti negativnost, ali ne smijemo nabijati na nos, jer znamo da je bilo oficira koji su morali raditi to što su radili. O, narodi, o, braćo Srbi, ne slušajte četnike i četničku priču. O, braćo Bošnjaci, ne slušajte balije i balijsku priču. O, braćo Hrvati, ne slušajte ustaše i ustašku priču. Okrenite se jedni drugima, neka vrijednosti izađu na površinu koje ste historijski potvrdili zajedničkim životom. Nemojmo svoju djecu uvlačiti u nešto zbog čega će nas proklinjati u budućnosti.”
Iako je otišao u Crnu Goru da bude savjetnik crnogorskog reisa Rifata ef. Fejzića, Bugari kaže da i dalje voli Bošnjake koji žale zbog njegovog odlaska.
“To jeste tako. Ja njih volim. A kad nešto ili nekog voliš, veoma je bitno da ne očekuješ da i on tebe voli. A to ne treba tako. Spominje se da je jedan pitao Poslanika šta treba učiniti da ga Gospodar voli i da ga ljudi vole. Poslanik, s. a. v. s., mu odgovori: “Pa, lako je to. Ako želiš da te Gospodar voli, bićem se odreci svega prolaznog, ovog svijeta. A ako ćeš da te svi ljudi vole, nikad ni od koga ništa nemoj tražiti i svi će te voljeti.” Želim da svi ljudi koji osećaju tu ljubav i žal – da se zapitaju šta je to što vole kod mene, iako smo se rijetko viđali.”
Zbog toga ste im poručili: “Izgubite mene, a pronađite sebe”?
“Mi, u biti, ne tražimo sebe, ne analiziramo sebe, pa zato brzo zavolimo nekog ko je našao sebe, jer nam prilazi kao roditelj, brat, prijatelj, prihvata nas sa svim našim manama… Eto, to je poruka, praksa Poslanika – da doslovce prihvatamo ljude onakvima kakvi jesu i da ih gledamo onakvima kakve ih On, Gospodar, želi videti”.
“… a onda ću vam se ja vratiti”, piše u nastavku Vaše poruke.
“Pa da. To je tako. Kako Vi kategorizujete ljude? – Postoji šest vrsta ljudi. Prva vrsta su oni koji su s Njim. Zatim oni koji su s Njegovim imenima, spominju Ga, poste, klanjaju, idu u crkvu, sinagogu, džamiju… Treća vrsta su oni koji su s Njegovim propisima – obavljaju sve i ja za njih kažem da se bave duhovno-sportskom aktivnošću. Postoje i oni koji su s Njegovim blagodatima. Koriste ih, a nikako da skontaju čije su to blagodati. U blagodati spada i neko nadahnuće koje je čovek dobio pa se umislio i počeo ponižavati i potcenjivati učenike, drugog učitelja. Imaju, potom, oni koji su s Njegovim robovima, a nisu s Njim. Vezali su se za učitelje, ali na pogrešan način koji Gospodar ne voli. Učitelj je samo podsjetnik na Gospodarevu moć, ali nije on ta moć”
