Liječite li svoje dete od ADHD-a? Prestanite odmah! To je izmišljena bolest, a liječenje nosi teške posljedice – djecu zavisnike!
Da je još uvijek živ, kreator bolesti ADHD upozoravao bi roditelje na lažljivu i prevarantsku igru psihijatrije i farmaceutske industrije. No, iako više nije živ, na samrtnoj postelji, psihijatar i čovjek koji je izmislio ADHD, Leon Eisenberg, priznao je da je ADHD potpuno izmišljena bolest, koju je kao „pionir“ ADHD-a osmislio za farmaceutsku industriju.
To bi otprilike značilo da se od miliona dece u ovom trenutku prave zavisnici o farmaceutskim drogama, ali i o neuspjesima i to za cijeli život. U pitanju je strašna prevara na koju niko ne reaguje.
“ADHD je teorija koji je osmislio Eisenberg. Iako je priznao da je bolest izmišljena niko nije reagovao, a nikada niti jedan drugi ljekar nije naučno dokazao da ADHD postoji. Uprkos tom priznanju planovi se nastavljaju, i računi farmaceutske industrije neumoljivo se pune svaki dan. A što to tek radi zdravoj deci? Oni se kljukaju teškim drogama od svoje najranije dobi. Piju otrove poput Ritalina (metilfenidat) i Adarella (amfetamin), a koji izazivaju veliku zavisnost. To je najobičnije smeće, droga, a ne lijek. Oni stvaraju zavisnike od dece. U pitanju je prevara”, objasnio je voditelj radijskog američkog programa „Sinovi slobode“ Bradlei Dean.
„ADHD je prevara zahvaljujući kojoj je jasno da se od djece u ovom trenutku stvaraju zavisnici od droga, što je zaista strašno“, rekao je dr. Edvard C. Hamlin, osnivač i član Kraljevskog koledža, ljekar opšte prakse.
Naravno, uz patologiziranje i preuveličavanje određenih simptoma, cilj je naravno omogućiti farmaceutskoj industriji veliki profit. Prema podacima Udruženja građana za ljudska prava u SAD-u trenutno je na teškim lijekovima protiv ADHD-a čak 20 miliona maloljetne djece samo u SAD-u. Isto toliko ima i u ostalim dijelovima zapadnog svijeta, pa slobodno možemo reći da je oko 50 miliona djece u ovom trenutku zavisno o drogama farmaceutske industrije za cijeli život, iako za to nije bilo nikakve potrebe. Skidanje s ovih lijekova može potrajati mjesecima ili pak godinama, a djeca se skidaju nekim drugim jednako skupim i jednako otrovnim, te opasnim lijekovima, pa je profit zagarantovan bez obzira na sve.
Broj zdrave djece, koja su navodno oboljela povećava se svaki dan, a mnogi tu pojavu nazivaju kugom zapadnog svijeta. A gdje su tek nuspojave ovoga lijeka? Ili pak psihički problemi s kojima se ta djeca bespotrebno susreću unutar sistema, jer ih se sistematski uvjerava da su bolesna, i neuspešna iako su prije primanja lijekova bila potpuno zdrava, možda malo živahnija od prosjeka, no bez lijekova koji zapravo uništavaju dečiju sposobnost i misli i pokreta, ta djeca živela bi sasvim normalan i zdrav život.
Ne zaboravite, mega farmaceutske korporacije mogu zaraditi samo na dva načina: da izmisle nove lijekove ili pak da izmisle nove bolesti koje će onda liječiti novoizmišljenim lijekovima. To je zaključio dr. Jai Parkinson u knjizi „Industrija koja izmišlja i liječi bolesti“.
U posljednjem desetljaću farmaceutske korporacije osmisle i do 10 do 15 potpuno novih lijekova u godini dana. Bolest ADHD ne postoji, ali postoji zatupljenost sistema koji nije spreman prepoznati individuu u društvu, zbog čega je ta bolest dobila dobru rupicu za provlačenje u masama. Sistem je dizajniran na principu robova, svi su isti, svi isto razmišljaju, i niko ne sme odskakati od neke neutemeljene normalnosti.
Čim se pojavi dijete koje po nečemu odskače od većine druge djece tj., ako je dijete posvećeno svojoj individui, to dijete stavljaju na lijekove i proglašavaju ga bolesnim.To je jedan od najvećih problema današnjice i činjenica na kojoj se mogu graditi i izmišljati nove bolesti za farmaceutsku industriju.
To svakako važi i za Jacoba Barneta, 14-godišnjeg autističnog dječaka genija za kojega su ljekari u startu rekli kako nikada neće da čita niti da piše, pogotovo ako ga ne podvrgnu teškim drogama. Danas, Jacob radi na magistarskom radu u kvantnoj fizici dok njegovi vršnjaci sjede u školskim klupama. I to samo zato što roditelji nisu prihvatili da je njihov sin bolestan, nego jednostavno malo drugačiji od vršnjaka.
Psihijatrijska farmaceutska industrija troši milijarde dolara kako bi uvjerili i psihijatre i političare u poremećaje koji se uopšte ne moraju liječiti drogama poput bipolarnog poremećaja, depresije i poremećaja povezanih sa hiperaktivnošću poput ADHD-a. Za ove bolesti ne postoje naučna istraživanja koja ih neupitno potvrđuju, a ipak se „liječe“. Problem je tu malo dublji.
Stavite dijete na psihofarmake sa šest godina i to dijete biće zavisnik o njima cijelog života. ADHD je namerno osmišljen kao dječja bolest, jer tako djeca postaju zavisna o legalnim drogama na samom početku života, a što ih doživotno veže za otrove i laži ove nehumane industrije.
