Vrijeme je da se nakon 21 godinu govori o Srebrenici. Spielberg je napravio „Schindlerovu listu“ 50 godina nakon holokausta, pa je odjeknula svijetom kao jedan od najboljih antiratnih filmova ikada. Moramo pričati o genocidu, opsadi, logorima i silovanjima…
U igranom filmu o genocidu u Srebrenici pod nazivom „Posljednja epoha”, njemačkog reditelja turskih korijena Veysela Atasevera, glavnu ulogu igrat će bh. glumica Mersiha Husagić. Ulogu njenog oca, sada je već izvjesno, igrat će Emir Hadžihafizbegović, sa kojim smo razgovarali kako o toj ulozi, tako i o važnosti tematike kojom se ovaj film bavi.
– Svaki film koji tematizira Srebrenicu i dešavanja prije i poslije genocida, veoma je dragocjen materijal, bilo u dokumentarnoj ili igranoj formi. Veysela sam upoznao prije dva mjeseca, kada je igrala predstava „Žaba“. Predložio mi je da igram u ovom filmu i zbog priče sam, prije nego što sam i pročitao scenario, pristao na suradnju. Riječ je o ulozi čovjeka, oca, koji je stradao u Srebrenici, a za čijim ostacima tijela traga kćerka iz Njemačke, što u svakodnevnom životu rade desetine ljudi. Reditelj je pronašao ključ da se bavi jednom porodicom unutar srebreničke tragedije, a priča je metafora bola, koji je od 11. jula 1995. godine bol svakog civiliziranog čovjeka – kazao nam je Hadžihafizbegović, koji krajem ljeta snima i film „Muškarci koji ne plaču“ Alena Drljevića, koji govori o sindromu PTSP-a.
U posljednje vrijeme umjetnici nastoje da rade filmove i predstave koji govore o ovoj temi. Hadžihafizbegović smatra da je napravljena dobra vremenska distanca.
– Steven Spielberg je napravio film „Schindlerova lista“ 50 godina nakon holokausta, pa je odjeknuo svijetom kao jedan od najboljih antiratnih filmova ikada. Imamo genocid, opsadu, logore i silovane žene. Imamo i dosta dokumentarnih filmova, ali nam fali igranih. Snimljen je samo „Remake“, u kojem se tematizira logor na Grbavici. Očekujem da se, u vremenu koje je pred nama, desi monumentalni, veliki film o Srebrenici, sa 50.000 statista, koliko je tamo bilo ljudi, prije jula 1995. godine – objašnjava.
I kasirke u Australiji znaju za Srebrenicu
Veysel Atasever slučajno je prije dvije godine gledao prijenos 11. jula na televiziji. Javila mu se želja za istraživanjem. Došao je u BiH, upoznao ljude i kroz priče proživljavao gorka iskustva. Odlučio je napraviti film o tome.
– Atasever drži lekciju našim rediteljima. Srebrenica je planetarna tema! Bio sam u Nashvilleu gdje i kauboji, dok sviraju country muziku, znaju šta je Srebrenica. Kasirke u Australiji u Melbourneu znaju taj pojam. Ima pokušaja dokumentarističke filmske građe koju su radili Austrijanci, Švicarci, Holanđani. Ipak je to jedan anticivilizacijski čin u srcu Evrope i pikantna tema za razne umjetnike. Srebrenica ne bi trebala biti ekskluzivno pravo bh. kulturnih radnika, ali ne treba nam Angelina Jolie držati lekcije filmom u kojem je sublimirala sve četiri tačke koje sam prethodno nabrojao. Moglo bi se diskutovati o umjetničkim vrijednostima, ali zbog koncepta tog filma, trebalo bi joj dići spomenik – ističe Hadžihafizbegović.
Izvor: faktor
