Gaming festival Nexus prošle je godine od 26. do 28. juna 2015. godine u Hotelu Tuzla okupio 8.500 mladih. Obzirom na veliki interes koji je festival izazvao kod gamera širom Bosne i Hercegovine i regiona, Nexus će u maju ove godine biti održan u Sarajevu. Centralni dio festivala su takmičarski turniri u LOL-u, CS GO, FIFA i PES 2016.
Ove godine, ponovo, na festivalu će se takmičiti i tuzlanski tim Zero eQuality, ali ovaj put pod imenom Fantasmagoric. eQ Fantasmagoric je bilo ime accounta njihovog prijatelja i suigrača, devetnaestogodišnjeg Kristijana, koji je izgubio život na povratku iz Njemačke u Bosnu ovog februara, a na Nexus se prijavljuju da bi odali počast nekome ko je bio dio njihove porodice. Husein, Marko, Bojan, Danijel, Elsin i Antonio planiraju pobijediti pod njegovim imenom.
Ko su ovi mladi ljudi? Razgovarali smo sa Bojanom Kordićem, jednim od članova tima:
Kad je tim počeo s igrom, kad ste se svi upoznali?
Mi smo se upoznali prije dvije i po godine, mislim. Prije godinu dana smo učestvovali na prošlom Nexusu, a možda pola godine prije toga smo počeli igrati, znači već godinu i po do dvije, toliko otprilike zajedno već igramo. Motivacija za okupljanje nam je bio taj prošli Nexus, a prije toga smo išli i u Zenicu, to je bilo super, svidjelo nam se pa smo odlučili i ove godine isto, to je to. Znači dvije godine 100%.
Koja je vaša odrednica kao tima, zašto ste posebni?
(smijeh) Ne znam kako da ti to kažem… Ne znam, mi smo inače i ovako dosta kompaktni, družimo se i super smo svi jedni sa drugima i onda…
Zašto se prijavljujete na Nexus ove godine? Da li je samo iz ljubavi, ili imate neku posebnu motivaciju?
Pa, naravno da nam se sviđa, volimo to. Super nam je bio i prošli Nexus, to je bilo super super iskustvo, ali recimo ove godine dodatna motivacija je to što… (pauza) Sada ćemo igrati za jednog našeg prijatelja koji je poginuo, nažalost, tako da nam je to dodatna motivacija, zato što je i on bio dio našeg tima i bio nam je veoma bitan, bili smo veoma bliski, tako da ćemo sad igrati sa mnogo više motivacije jer imamo nekako, možda sad čak i malo više pritiska jer stvarno sad idemo tamo i zbog njega i to… (tišina) (Znači mislite da ćete zbog njega postići neki veći uspijeh…?) Pa mislim da hoćemo, iskreno, jer prošle godine smo isto učestvovali i bilo je nam je super, htjeli smo naravno da osvojimo prvo mjesto, ali tad, ne znam, dosta je toga bila zabava. Sad imamo ovako jasan cilj, onda nismo imali toliko motivacije, i nije bilo baš toliko da ‘moramo’. Sad baš tako mislimo, da moramo i iskreno mislim da hoćemo, jer možemo i dovoljno smo dobri da zauzmemo prvo mjesto.
Koji su do sada vaši najveći uspjesi?
Pa, do sada smo učestvovali samo na dva različita LAN turnira, to su turniri koji se igraju uživo… Bili smo u Zenici, tu smo osvojili prvo mjesto, i na prošlom Nexusu gdje smo osvojili treće mjesto, jer smo ispali u polufinalu od momaka iz Sarajeva koji su na kraju osvojili turnir, tako da bi najveći uspjeh na kraju bio taj, što se tiče LAN turnira. Igrali smo isto i neke online turnire koje smo osvajali, ali to nije… Mada su oni možda čak bili i teži od ovih, ali zaboravio sam imena, iskreno (smijeh).
Kakav je za vas osjećaj igrati League of Legends?
Ne znam, svakome… Nekome ko ne poznaje tu igru, njima izgleda kao, ne znam, ja recimo imam nekih prijatelja, pa čak i roditelji nekad i sestra starija kad me vide da to igram kažu ‘pa drago dijete, stalno jedno te isto igraš, svaki put kad god vidim, uvijek jedna te ista scena’. Uopšte nije tako. To samo tako izgleda ali zapravo nije. Svaka igra je drugačija, svaka ima nešto svoje, jednostavno su… Drugačije. S obzirom da se igra preko interneta, igraš sa pravim ljudima, svaki put sa drugim igračima… I osjećaj kad se pobjedi, pa ko ne voli pobjeđivati? I onda tu bude mnogo svega, mi se zaista zabavljamo, stalno smo na Teamspeak-u ili na Skype-u, uživamo, chatamo, smijemo se, igramo se… NEKAD se i zakačimo, mislim i to je dio igre, ali to su rijeđe situacije, u suštini nam je skroz super.
Kakav je vaš odnos sa ljudima sa kojima igrate? To su ljudi iz cijelog svijeta, bude li nekad problema?
Pa nekad… Većinom imamo neki neutralan odnos. Eh sad, ima naravno, mi ih zovemo ‘flameri’. Uglavnom, ti ljudi su onako, malo (smijeh) čudni… U suštini, to su trollovi, da (smijeh). Ima i ljudi s kojima stvarno nije prijatno igrati, ali tu postoji ‘mute’ opcija, gdje ne moraš da vidiš šta ti on piše, chata, dobacuje, ali većinom je sve, može se reći, pozitivno. Uostalom, ti sam sebi napraviš kako će ti biti.
Šta je potrebno za igru, od specifikacija kompjutera do vašeg načina razmišljanja? Za one koji žele da igraju, šta im treba?
E sad ne znam detaljno koje su specifikacije za League of Legends, ali nisu neke, ne treba neki pretjerano jak računar. A šta jeste potrebno, sad, potrebno je da budeš smiren. Da se ne uzbuđuješ previše, da se ne daš omesti, lako iznervirati… To je možda najpotrebnije, da možeš u svakom trenutku jasno razmišljati, da možeš smireno donositi odluke. I u suštini, kako se poboljšati, poboljšavaš se sa iskustvom, mi smo svi bili katastrofa na početku, i sad kad igramo s nekim ko je početnik, isto tako gledaš: ‘O Bože, tako sam i ja igrao nekad, koja glupost’, budeš na taj fazon, ali jednostavno se sa iskustvom poboljšavaš. A šta je još, recimo, vezano za League of Legends. Mnogi misle da to samo muškarci igraju… Not even close. Ni blizu. Recimo, ja imam na svojoj friend listi (listi prijatelja) imam 6-7 djevojaka sigurno. (Od koliko ukupno?) A, od možda 40 prijatelja ukupno. (7 djevojaka?) Da, mislim, to je super.
Kako vas je igra promijenila, da li je uopšte?
Pa… Koliko već igramo zajedno, a ja lično igram League of Legends… 4 godine, da, već četvrta godina. Danijel igra i duže od mene, čak godinu, on znači igra ukupno 5 godina otprilike. Znači tako, 4-5 godina igramo ukupno, a u timu smo već dvije i po godine. Recimo dakle kako me promijenila igra. Prvo, moj engleski. Znači ja sam engleski naučio bukvalno kroz to, kroz chatanje s ljudima… Ovako da me nešto super promijenila, mislim da nije. Možda sam odgovorniji, nije samo to, da sam odgovorniji, nego možda više razumijem šta je taj timski duh. Lakše mi je onda, jer igra me promijenila u smislu da sam otvoreniji prema ljudima, da mi je lakše komunicirati s nekim, s obzirom da si tamo veoma često u situaciji da moraš komunicirati sa strancima, na stranom jeziku… Ispočetka je to bilo užas, ono, ‘ne mogu ja pričati, de molim te’, napišeš ‘nemam mikrofon, ne mogu pričati’ (smijeh), ali sad to više nije tako, totalno je opušteno nekako, u tom smislu nema problema. To možda čak znači onda da imam i veće samopouzdanje, sigurno. U tom smislu me JE promijenila. O da, promijenila je i moj biološki ritam (smijeh), što idem spavati u 3 ujutru, i to je isto dio te promjene (smijeh se nastavlja).
Postoje velike predrasude prema ljudima koji se bave video igrama. Šta misliš čime je to uzrokovano? Da li se može promijeniti?
Pa, mislim da sigurno postoje, zato što ljudi, pogotovo ovdje kod nas, nisu navikli na taj životni stil i većina ljudi nas koji volimo tako da se bavimo gamingom naziva, lupam, ‘no-liferi’, čujemo stvari tipa: ‘nemate vi život, nemate vi ništa pametnije da radite u životi nego da igrate igrice’, nešto na taj fazon. Ali, inače, sad u svijetu je to postalo toliko popularno da je u Americi slučaj da se ljudi koji se profesionalno bave gamingom vode kao profesionalni sportisti, znači bukvalno. Sada ovi timovi koji su stvarno super, najjači timovi u Evropi, imaju toliko jake sponzore da bukvalno žive samo od toga. Imaju plate, imaju svoje kuće; znači cijeli tim dobije kuću i novac da zajedno žive, dakle bukvalno žive od toga. Tako da mislim da se to mijenja, definitivno gaming postaje prihvaćeniji, postaje više kao trend. I e-sport scena je napredovala i sad imaju, recimo u Koreji pogotovo, na televizijskim programima se prenose svjetska prvenstva u mnogim igricama, ne samo u League of Legends, već i DOTA, StarCraft, mnogim drugim igarama.
Šta vi radite u svoje (ne)slobodno vrijeme, tj. kada ne igrate?
Hajde da krenem od sebe… Ja inače treniram odbojku, to mi je možda čak i bitnije, jedino što mi je možda malo zanimljivije… Ali ipak ne, jednako je. Nekad mi odbojka tako dosadi… Daniel, naš top laner, ako to nekome nešto znači (smijeh), on studira pravo, i također se bavi odbojkom. Onda Husein, on se bavi učenjem (smijeh), pripremanjem za prijemni na medicinu, eto, recimo da se on time bavi. I da, da, on zapravo dosta vremena provodi u teretani (smijeh). Antonio, on voli da vozi rolšue, da trči, planinari, hoda po planinama negdje gore… (smijeh). A Elsin, zapravo pojma nemam šta on voli, samo, eto, studira pravo. Još Marko, menadžer koji volontira gdje stigne, voli da ide na te sastanke kojekakve, Crveni Križ recimo. On voli sve, samo da nije kod kuće (smijeh).
Znači vi ste svi sportisti, studenti, ali također sportisti i u smislu gaminga, ako to možemo reći tako. Da li to što igrate utječe na vaše živote?
Pa utiče, recimo, u smislu da ne spavamo (smijeh). A može se ovdje i zaraditi. Recimo Husein dosta dobro zarađuje, znači ne šalim se, zarađuje novac tako što boosta druge likove, igra na njihovim accountima, oni njemu plate tipa ‘de ti meni pobjedi (lupam) 30 mečeva’, pošto je on stvarno super dobar igrač. A sad… Ne znam da je išta toliko značajno sad da je promijenilo moj život, osim sleeping schedule, i naravno govor, engleski mislim da smo svi zaista… Ja bar, u osnovnoj nisam učio engleski. U srednjoj jesam, ali tu počinješ od abecede, baš nigdje veze, A1/1, tako da je meni to pomoglo. Mislim da je neko radio istraživanje na tu temu, uopšteno, koliko igrice pomažu u nekim stvarima. (Kako tebi i ostalima iz tima idu ispiti, pored svega ovoga?) Pa, ja sam sada na četvrtoj godini studija za Njemački jezik i, za sad nisam ništa obnavljao, a sad više ne mogu i da hoću. Uskoro sam apsolvent i ja bar do sada nisam imao problema.
Neka poruka za kraj? Za one koji igraju, ne igraju, žele da igraju…
Download League of Legends, and join us on the rift! (smijeh)
Nexus se ponovo približava, a momci it tima Fatasmagoric imaju vještinu i motivaciju. Oni mogu predstaviti Tuzlu u najboljem mogućem svjetlu. Hoćete li ih i vi podržati?
Pripremila: Melisa Klimentić
