Neki ljudi ne traže da budu viđeni, ali ih je nemoguće ne primijetiti. Njihova vrijednost mjeri se vremenom, odnosima i tišinom koju ostave iza sebe. Ispod je priča o životu i borbi, portret jednog ČOVJEKA.
Vedad Vedo Osmanbegović (9. april 1960 – 20. januar 2026.)
Vedad Vedo Osmanbegović (9. april 1960 – 20. januar 2026.) bio je dugogodišnji šef tehnike u Radio Gračanici. Svoj radni vijek započeo je 1983. godine kao tonski tehničar i realizator programa, a nakon više od četiri decenije predanog rada ispraćen je u penziju 2024. godine. Tokom karijere obučavao je i uvodio u posao brojne generacije mlađih kolega. Bio je istinski zaljubljenik u tehniku, neumoran u brizi za kvalitet signala i praćenju tehnoloških inovacija. Profesionalan, tih, vedrog duha i uvijek spreman pomoći, ostavio je neizbrisiv trag u Radio Gračanici i među ljudima s kojima je radio. Preminuo je nakon teške bolesti u Gračanici.
Vijest o njegovom odlasku duboko je pogodila Gračanicu, ali i mnogo širi krug ljudi širom Bosne i Hercegovine – sve one koji znaju šta znači radio rađen s mjerom, odgovornošću i srcem. Otišao je čovjek koji nije tražio svjetla reflektora, ali je bez njega rijetko koje svjetlo moglo zasvijetliti. Njegov rad bio je temelj na kojem se gradio glas radija, ritam grada i povjerenje slušalaca.
Za Vedu radio nikada nije bio samo posao. Bio je poziv, odgovornost i način da se ljudi povezuju – čak i u najtežim vremenima.
Za kolege s kojima je dijelio decenije rada, improvizacije i snove, Vedo je bio simbol radija u njegovom najčistijem obliku.
VEDO
“Postoje riječi koje samo njemu pripadaju ; Moja Amela, Dajana/Arnela, link, predajnik, Uher, signal, Nagra, aplikacija za pregled aviona u zraku, džek…Vedo mi je postao jedan od najjačih simbola za radio. Maštali smo, improvizovali, ostajali prekovremeno, a sutra zabušavali i tako četvrt vijeka! Uvijek se taj tehnički genij pojavljuje u zadnji tren, i diže regler na zadnji pik pred početak vijesti. I uvijek pobjedjuje u utrci sa neumoljivom i tačnim vremenom. I onda… vrijeme napravi zasjedu! Jarane, drži nam link tamo gdje putuješ, čekamo signal!” Mirsad Čamdžić
Za one koji su uz njega rasli i učili, Vedo je bio prvi oslonac, učitelj i prijatelj – onaj koji te dočeka u tišini, ali ostane za cijeli radni vijek.
“Teško se oprostiti od nekoga od koga si učio i dobijao savjete, iskrene i prijateljske, nekoga ko je bio drug. Vedo je neko ko me dočekao prvi radni dan, u prvoj smjeni, u 06:00h u novembru 2017. i tako je krenuo naš radijski put na ‘Radio Gračanica'… Svaka prva i srijedom druga smjena su bile uz posao, smijeh, kafu, cigaru (crveni Marlboro i žuti Camel obavezno obje kutije) i coca-colu. Uvijek je nosio sa sobom u ruksaku flašu s kolom, nekad punu, a nekad dovoljno za pola čaše, ali morao ju je imati sa sobom. Volio je svoj posao. Volio je radio. I to je ono što sam kod njega najviše cijenila. S tolikom strašću je pričao anegdote sa svojih radijskih početaka, rada u ratnim uslovima, diskoteka…
Kad vidi da sam loše volje, prospe neku ludu šalu ili pokaže nešto “što je istražio” na fb. Mojim odlaskom iz radija nismo se udaljili. Poruke, savjeti, podrška, smijeh sve je ostalo isto. ‘Curaaa šta ima, pratim te, samo naprijed.’
Kad sam krenula u svoj biznis, znala sam koga nazvati, bilo za opremu ili za pomoć. Uvijek je bio tu. Zvao je, pisao je i davao podršku… A onda su se uloge zamijenile. Babuka ode u zasluženu penziju, ode iz tog istog radija gdje je ostavio svoj radni vijek. Vedo je sinonim za radio, tehniku i opremu i znam da je i s odlaskom u penziju imao želju nastaviti raditi i pomagati radiju… ‘Nema veze, sad ću ja sa svojom Amelom uživat’.
Onda… Babuka se razbolio… Tad sam ja bila ta koja zove i piše i govori da će sve bit uredu i da nema te bolesti koja može uništiti vedar duh koji je imao. Zadnji dogovor je bio da popijemo kafu i kolu u mom studiju da vidi kako sam na kraju sve sredila, ponosan je bio na mene i nije to krio… I ne popismo je…
Odmori se Babuka, zaslužio si. 🕊️“ Elma Mujkić
U ratnim godinama, kada je radio bio više od medija, Vedo je pokazivao smirenost, snalažljivost i ljudsku brigu u trenucima kada je to najviše značilo.
“Mi smo u ratnim vremenima bili smješteni u prostoru biblioteke u BKC-u, i po čemu je Vedo isto bio prepoznatljiv je, na primjer, on je imao uvijek nasnimanih nekoliko kaseta po 90 minuta, nasnimane muzike. Znači jedna strana 45 minuta i kad bi zasvirala uzbuna ili začule granate, mi smo u jedan ormar, on je to bio skontao, kroz vrata ormara, da bi prošli kroz biblioteku pa u podrum. On je napravio tu neku caku da pomjeri ormar i tu se provučemo i odmah silazimo u podrum. Kaže: ‘Ništa se ne skiraj, imamo 45 minuta, sad možemo odmarati’, i to je isto jedna dogodovština koje sam se sjetio ovih dana.” Nihad Krajinović
Iza tehnike i znanja stajao je čovjek koji je osjećao ljude, zajednicu i trenutak – često iz tišine.
“Ovo moram on to zaslužuje…
Kažu da su tonci i muzički urednici uglavnom ljudi koji šute i malo govore…Mnogi ne vidimo istinsku vrijednost tih ljudi, a ona je da znaju da saslušaju, analiziraju , prate i diktiraju ritam alatom koji se zove muzika i sastavni je dio života svih nas.
Eh on je bio baš takav Vedad Vedo Osmanbegovic Diskretni čuvar prostora kulture na našem lokalnom Radio Gračanica … znao je mnogo, čuo sve, ali malo i nikako glasno govorio o tome.
Vedo je bio moj dobar drug i inspiracija za mnoge ideje . Godinama je drug Vedo podržavao moj aktivistički rad iz sjene i nesebično nudio znanje rješenja ideje iz domena struke kojom je vladao kreirajući ritam svakodnevnice svih nas gračanlija koji smo slušali radio. Ostali su mnogi nerealizovani projekti ideje, a ja sam ih mudro sačuvala i svojski ću se potruditi da ih napravimo za našu Čaršiju i grad kao spomen na ovog divnog čovjeka.
Nostalgičan, promišljen, ponekad i pomalo umoran od buke svijeta i negative, birao je da svijet i atmosferu uređuje iz tišine, umjesto da mu se izlaže javno i glasno. Vedo je oblikovao zajednicu i osjećaje mnogih muzikom , ali i nenametljivo aktivizmom uticao na nas glasne da činimo dobro. Putuj Vedo druže i pokaži tamo u Dženetu sve ono lijepo i dobro što nisi stigao ili mogao na dunjaluku. Ti tihi čuvaru dobrog ritma grada❤️🌹” Larisa Šuša
U najtežim trenucima, Vedo je radio ono što je znao najbolje – spajao ljude.
“Radio je srcem i dušom i u toku rata, bio je i radio AMATER ,pomagao ljudima da se spajaju sa porodicama ,koji su u drugim državama zatečeni, hodao po brdima rizikujući svoj život i tražeći gdje je najbolji signal, da se bar sekund porodice mogu čuti sa svojima i znati da su živi…” Komentar prijatelja
Osim radijskog i svijeta tehnike, Vedo nije mogao bez muzike.
“Naš Vedo je bio također jedan od tri DJ-a sa kojima smo radili popularni projekat u Gračanici “Disco 40+”, sigurno da njegove muzičke numere koje su tu, tih zadnjih 15 godina koliko smo to zajedno radili, puno će nedostajati i u budućim projektima koje budemo radili, “Disco 40+” uvijek ćemo ga se rado sjećati.” Nedžad Peljto
Radijski svijet Bosne i Hercegovine ostao je bez velikog čovjeka, prijatelja i profesionalca. Postoje ljudi koji nenametljivo ostavljaju trag – dublji i bitniji nego što to vidimo. Mnogi nikada neće shvatiti koliko su nas ti Vedini „Znakovi pored puta“ usmjerili u pravom smjeru, kao pojedince i kao društvo u cjelini.
Porodici i prijateljima najiskrenije saučešće.
Putuj, prijatelju.
Jak signal i čist zvuk ti želimo.
Tvoja ekipa Radio Kameleona i tvoja drugarica Elma
