Ugledni sarajevski fotoreporter Fuad Fočo boravio je ovih dana u Hercegovini gdje je zabilježio dramatične kadrove korita rijeke Bregave koja je u donjem toku gotovo potpuno presušila.
Posebno je to vidljivo kod Starog mosta, odnosno Mustaj-begovog mosta u Klepcima kod Čapljine, gdje su prošle godine završeni hitni konzervatorsko-restauraotrski radovi, što je povećalo interes za ovaj izniman kulturno-historijski spomenik iz 16. stoljeća.
Gdje je rijeka?
Podsjetimo, rijeka Bregava jedna je od većih pritoka Neretve. Nastaje od vrela Bitunja i povremenih vrela Veliki i Mali Suhavić, a nakon 35 kilometara dugog puta Bregava se kod Čapljine ulijeva u Neretvu.
Stoljećima je bila nadahnuće za umjetnike, uključujući i one najveće poput Mehmedalije Maka Dizdara, kojeg je inspirirala da napiše svoje remek-djelo, pjesmu Modra rijeka.
Tragom ovih fotografija kontaktirali smo udruženje za očuvanje prirodne sredine i razvoj turizma ”EkoTUR” Stolac, koje vodi aktivosti na zaštiti, očuvanju i obnovi biljnog i životinjskog svijeta, prirodne baštine i kulturno-historijskih spomenika u ovom dijelu naše zemlje.
”Koliko poznajemo stanje vodostaja u određenim periodima godine, a u posljednjih nekoliko decenija, to je potpuno normalna situacija. Naime, u sušnim periodima vrela Bregave znatno oslabe, a, također, Bregava je i ponornica”, objasnili su nam iz ovog udruženja.
Iako se objašnjenje ”EkoTUR” Stolac u konkretnom slučaju čini prihvatljivo, fotografije Fuada Foče dramatično aktualiziraju priču o mogućostima nastanka Bragave, i to zbog ljudskog faktora. Naime, priče o mogućem nestanku Bregave, što bi bilo katastrofalno za veliki dio Hercegovine, traju već decenijima.
Na to su upozoravali brojni autori, kao i stručnjaci raznih profila, ne samo ekolozi.
Poznati sociolog, novinar i publicista, prof. Enes Ratkušić, rodom Stočanin, uukazivao je još 2011. godine da je ”Bregava presušila”, te da ”sada čekamo zemljotrese”.
”I ranije je bilo suša, čak i većih od ovogodišnje, ali ja se kao ni drugi ne sjećamo da je rijeka prestala teći kroz sami grad Stolac”, pisao je rahmeti Ratkušić.
Ratkušić je ove dramatične događaje dovodio u vezu sa ”Gornjim horizontima”, ”sumanutim projektom koji, najprostije rečeno, zbog malo više struje, podrazumijeva prevođenje voda iz sliva rijeke Neretve u sliv Trebišnjice”.
Podsjetio je kako je grupa stolačkih studenata, predvođena Rusmirom Mahmutćehajićem, Nijazom Durakovićem i Kasimom Korjenićem još sedamdesetih pokušavala uvjeriti tadašnje vlasti da bi ”Bregave i stotine vrela u Hercegovini, krene li s realizacijom taj suludi poduhvat, moglo nestati”.
Dodik i Sanader
I poznati književnik Ivan Lovrenović još prije desetak godina izražavao je strah da je možda sve ”izgubljeno zauvijek”.
”Možda čak – nedajbože! – i sama rijeka Bregava! Dok završavam ovaj zapis o Zlatku Ugljenu (polovica rujna 2011. godine), čitam kako je Bregava u Stocu posve presušila, i kako ta katastrofa, prouzročena izgradnjom hidroenergetskih projekata u višim predjelima istočne Hercegovine, prijeti da postane stalno stanje stvari”, isticao je Lovrenović.
Nadalje, Ana Musa, predsjednica Pokreta prijatelja prirode ”Lijepa naša” iz Ploča svojevremeno je ukazivala na prijeteći ekocid, smatrajući za to odgovornima vlasti bh. etniteta i RS, pa i Hrvatske.
Naime, u ovu priču bili su (što je malo poznato) bili debelo uključeni ljudi oko Milorada Dodika, pa i on sam, te nekadašnji predsjednik Vlade Hrvatske Ivo Sanader.
”Riječ je o tome da vode koje se usmjeravaju prema Bilećkom jezeru jednostavno smanjuju nivo vode Bune, Bunice, i Bregave, a potom i dotok na ušće Neretve. Kad je nivo slatkih voda iz Neretve manji, more prodire dublje u unutrašnjost, i zbog toga dolazi do zaslanjenja vode”, kazivala je Musa.
Hercegovina – pustinja
Još je rahmetli profesor Nijaz Duraković tvrdio je da bi ljudskom neodgovornošću mogao biti doveden u pitanje život u Hercegovini.
”Prijetnje su uistinu potpuno realne. Uzimanjem vode i provođenjem prema Bilećkom jezeru ozbiljno su ugroženi vodotoci rijeka Bregave, Krupe, Bunice, Bune… Bez spomenutih živih vrela, oko 200 hiljada ljudi u Hercegovini jednostavno ne može preživjeti, niti njihova stoka, pa čak ni divljač. Bez vode ostaje ogromna Dubravska visoravan, stolačka dolina, Vidovo polje… Na taj način bit će uništena poljoprivredna proizvodnja i tako onemogućen goli opstanak u Hercegovini. Stanovništvo bi se praktično moralo iseliti. Uzimanjem tih voda Hercegovina će se pretvoriti u neku pustinju”, izjavio je prof. Duraković autoru ovih redaka sada već davne 2008. godine.
Da li je na sceni ono što su dramatično upozoravali ugledni intelektualci i ekolozi prije desetak i više godina, ili je, što bi bila odlična vijest, riječ o sezoni hercegovačkih suša – osjetit ćemo uskoro.
Možda i pri prvom narednom podrhtavanju tla, rekao bi reahmetli Enes Ratkušić.
Izvor: Radiosarajevo.ba