Hadži Hasanaga Pašić iz mlađih dana. Veliki humanista, trgovac, graditelj, političar, veliki čovjek. Vozo se u fijakeru, obilazio udaljene kvartove, davao razna predizborna obećanja, ali ih je i ispunjavao. Imao je dvije do tri žene i kako kažu više od dvadesetoro dece.
Bio je predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), najveće muslimanske stranke. Bio gradonačelnik Tuzle 1935-1941. Izgradio zgradu Opštine, škole Pazar i Srpsku Varoš.
Osujetio je monstrouzni plan ustaške vlasti da 6. januara 1942. godine, na Badnje veče, minira Saborni hram u Tuzli i pobije okupljene pravoslavne vjernike zajedno sa tuzlanskim muftijom Šefket ef. Kurtom.
Šefket ef. Kurt i hadži Hasanaga Pašić, poslije rezolucije koja je upućena Njemačkoj, predvodili su i delegaciju koja se sastala sa Andrijom Artukovićem, ministrom unutrašnjih poslova NDH, desnom rukom poglavnika Ante Pavelića.
Njihov razgovor nije bilo nimalo prijatan, a u jednom trenutku, Artuković je repetirao svoj luger i krenuo na efendiju Kurta i gradonačelnika Pašića. Preostali članovi delegacije poručili su Artukoviću da će cijela Tuzla otići u šume ako ubije efendiju Kurta i Pašića. Artuković je pokleknuo pred odlučnošću tuzlanskih uglednika amnestirajući područje Tuzle od svojih rasnih zakona, a zahvaljujući tome, najveći broj tuzlanskih Srba i Jevreja izbjegao je tragičnu sudbinu sunarodnika.
Ovaj događaj je centralno istorijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji.
Izvor: Vera Mujbegović – Tuzla moje mladosti, Zijad Pašić, Wikipedia
Fotografija: Zijad Pašić