Porukom “Doviđenja, drago Sarajevo” koju je 19. februara 1984. godine Juan Antonio Samaranch rekao na zatvaranju 14. zimskih olimpijskih igara, završeno je 12 možda i najljepših dana u historiji ovog grada.
Bile su to najposjećenije i najbolje organizovane olimpijske igre do tada.
Nekoliko godina prije olimpijade, analizama koje je sproveo UNESCO, konstatirano je da je Sarajevo s planinama Bjelašnicom, Igmanom, Jahorinom i Trebevićem najidealniji grad da bude domaćin olimpijskih igara, jer je jedini ponudio mogućnost realizacije svih sportskih disciplina u krugu od 25 kilometara. Konkurencija su nam bili japanski Saporo, švedski gradovi Falun, Geteborg te mnogi drugi.
Na Zimskim olimpijskim igrama 1984. godine, učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, preko 1500 sportista, u 11 zimskih sportova (danas ih ima preko 30). Za sve je potrošeno oko 150 miliona dolara, prodato je 250 hiljada ulaznica, izvještavalo je oko 5 hiljada novinara, a putem TV-a Olimpijadu je pratilo više od 2 milijarde ljudi.
Sarajevo je nakon olimpijade dobilo sportske olimpijske objekte, hotele, hiljade novoizgrađenih stanova, telekomunikacijske i električne sisteme, trolejbusku liniju, žičaru, bob stazu, ski liftove, i ono najvažnije – promociju u svijetu, kojom je Sarajevo postalo centar svjetskih i medijskih interesovanja.
Danas, nakon rata, u vremenu korupcije, kapitalističkih ideala kombinovanih sa bijedom i neimaštinom te svih problema koji su zadesili ovaj grad, ipak se može reći da olimpijski duh iz ‘84 i dalje živi, i da povrh svega toga, Vučko i dalje simbolizira ono vrijeme kada smo držali do vrijednosti i kada smo svi zajedno uz hrabrost, volju i entuzijazam pokazali ostatku svijeta da možemo biti organizatori i domaćini takvog događaja kao što su zimske olimpijske igre.
“Lijepo je bilo u Sarajevu, doviđenja u Calgaryju..”, tako je sve završilo.
Izvor: Radio Sarajevo
