Nešto čudno leti prema nama. Nešto malo i hladno i neobično brzo. Nitko ne zna odakle dolazi ili kamo ide. Ali nije odavde. Ovo je međuzvjezdani komet – drevna kuglica leda, plina i prašine, formirana na zaleđenim obodima daleke zvijezde, koju je neki sretni splet gravitacije bacio na put prema nama, piše Washington Post.
Astronomima je ova kometa pravi mali paket podataka iz svemira – dio udaljenog mjesta na koje ljudski rod nikad neće doći, ključ za sve svjetove koje ne možemo izravno promatrati.
To je tek drugi međuzvjezdani ‘uljez’ koji su znanstvenici vidjeli u našem Sunčevom sustavu. I to je prva takva kometa koju su uspjeli dobro pogledati.
Prateći kretanje komete, mjereući njegzin sastav i prateći njezino ponašanje, istraživači traže tragove o mjestu iz kojeg je došla i prostoru koji je preletjela da bi došla u naš sustav.
Već su pronašli molekulu koja se temelji na ugljiku i eventualno vodu – dvije poznate kemikalije u takvom vanzemaljskom objektu. Dok sunce zalazi iza planina Tennessee, a zvijezde počinju jače svijetliti, astronom Doug Durig penje se na krov svog opservatorija i pali tri teleskopa usmjerena prema nebu. Svake noći komet postaje sve veći i sjajniji, istiskujući potoke plina i prašine koji mogu pružiti tragove njegove povijesti.
Točno 8. prosinca bit će najbliži Zemlji, nudeći istraživačima pogled izbliza prije nego što ode u ledenu, bezobličnu prazninu.
Daleko u tami, Durig će čekati. Svaka zvijezda na noćnom nebu predstavlja mogući sunčev sustav. Svako svjetlo u svemiru je, vjerovatnije ili ne, sunce nekom izvanzemaljskom planetu.
Ovo je glavna lekcija dva desetljeća proučavanja egzoplaneta. Znanstvenici su identificirali tisuće svjetova izvan našeg Sunčevog sustava: plinoviti divovi i sićušne stjenovite sfere, svjetovi osvijetljeni prigušenim crvenim suncem i oni koji okružuju vrtoglave ostatke srušenih zvijezda.
Postoje čak i planeti koji kruže oko žutog sunca veličine poput našeg – iako ništa do sada pronađeno ne može odgovarati atmosferi koja ima zrak i duboke, plave oceane poput Zemlje. Ipak, čak i kada se gledaju kroz najmoćnije teleskope, egzoplaneti nisu vidljivi išta više od mrlja svjetlosti.
I nijedan živ čovjek nema nade da putuje do neke druge zvijezde jer samo približavanje najbližoj bi trajalo 40 000 godina.
Najbolja nada znanstvenika za pomno ispitivanje drugog sunčevog sustava bila je čekanje da nam dođe komadić jednog od njih. Bilo je to 30. kolovoza, u mirnim trenucima prije zore, kada je samouk astronom u krimskom planinskom selu uočio blijedu mrlju na horizontu, jedva prepoznatljivu na svjetlucavoj pozadini zvijezda.
Gennady Borisov predao je svoja zapažanja Centru za male planete, astronomskoj klinici, za informacije o malim tijelima u Sunčevom sustavu, kako bi ga mogli pronaći i drugi znanstvenici. Iduće noći na drugoj strani svijeta uhvatio je ovu poruku Durig. Jedne noći kasnije, na pola puta preko planete, čudan izvještaj uhvatio je Durig. “Ja sam bio druga osoba koja je to promatrala.
To je potvrdilo da je kometa stvarna”, rekao je Durig. U roku od nekoliko tjedana znanstvenici su prikupili dovoljno promatranja kako bi izračunali orbitu kometa. Ali nisu pronašli ovalni put kojim se komete obično kreću oko sunca. Umjesto toga, orbita je bila hiperbolička – nije se zatvarala u sebe. Objekt je također putovao ludom brzinom od 93.000 milja na sat, daleko brže od bilo kojeg kometa, asteroida ili planeta koji kruže oko našeg sunca. “Wow”, rekao je Davide Farnocchia, navigacijski inženjer u NASA-inom laboratoriju za mlazni pogon, koji je među prvim ljudima utvrdio da je kometa poticala iz drugog sustava.
“Nisam očekivao da ću vidjeti nešto takvo.” U našem Sunčevom sustavu uočen je samo još jedan međuzvjezdani objekt: stijena u obliku cigare pod nazivom “Oumuamua, havajska riječ koja u prijevodu znači” glasnik izdaleka. ” Ali ‘Oumuamua je već bio na izlazu iz sustava kad je otkriven u listopadu 2017., i bio je toliko slab da ga znanstvenici nikada nisu mogli promatrati u više od jednog piksela svjetlosti. Nisu bili baš sigurni u ono što su vidjeli – je li to metal, stjenoviti asteroid ili ledeni, prašnjavi komet? I nisu bili sigurni je li otkriće samo sretan slučaj koji se više nikada neće ponoviti ili je bila najava nečeg što tek dolazi.
Zato ih je oduševio novi međuzvjezdani putnik. Novi komet, koji je dobio ime 2I / Borisov u čast astronoma koji ga je prvi uočio, a očekuje se da će biti na dosegu teleskopa do jeseni 2020. Prema svom najbližem pristupu, sljedećeg mjeseca, bit će dvostruko dalje od Zemlje koliko je Zemlja udaljena od Sunca. Iako je u Sunčev sustav ušao iz pravca zviježđa Kasiopeja, znanstvenici još ne znaju odakle dolazi 2I / Borisov, niti koliko je dugo letio međuzvjezdanim prostorom. S obzirom na trenutnu brzinu, uvjereni su da putuje milijunima godina, ako ne i milijardama. Kako se objekt bliži sunčevoj toplini, tvari na njegovoj površini pretvaraju se u plin. To stvara karakteristični eliptični oblak koji znanstvenici mogu temeljito pregledati kako bi utvrdili od čega je kometa sastavljena. Već sam 2I / Borisov pregledali su više od 2.000 puta. “To će biti zabavno jer prvi put imamo kometu koja dolazi iz dubine svemira “, rekla je Michele Bannister, astronomkinja s Queen's University Belfast.
“Otvorimo to i pogledajmo što imamo s ovom posebnom prijerku s druge zvijezde.” Otkrića egzoplaneta otkrila su da živimo u kosmosu prepunom planeta, ali i potvrdili još jednom koliko je Zemlja jedinstvena i koliko smo, barem za sad, usamljeni u svemiru. Kad su astronomi promatrali samo naš solarni sustav, “činilo se da je stvaranje planeta riješeno”, rekla je Malena Rice, astrofizičarka sa Sveučilišta Yale. “I iznenada se pojavljuju svi ti čudni sustavi koji ne odgovaraju našoj predodžbi.”
Međuzvjezdani kometi jedinstveno su korisni za suočavanje s ovom zagonetkom. Rođeni su iz istog vrtložnog diska plina i prašine koji proizvodi planete oko zvijezde u nastajanju. Ali tada se nađu na ledenim rubovima solarnih sustava, gdje mogu sačuvati rane sastojke planeta. Nađeno je da kometi u našem solarnom sustavu sadrže neke od osnovnih sastojaka za život: vodu, ugljik, čak i složene organske spojeve. Sada bi nam 2I / Borisov mogao reći jesu li bitne životne molekule bile među sastavnim dijelovima svijeta izvan našeg vlastitog. Ove jeseni Bannisterov kolega Alan Fitzsimmons otkrio je kemijski spoji koji emitira ovaj komet. Razdvajajući svjetlost od 2I / Borisova na njegove sastavne dijelove, njegov je tim pronašao tragove cijanogena, molekule napravljene od ugljikovog atoma i atoma dušika spojenih zajedno.
“Kad sam to vidio, vikao sam od sreće, nešto što nije prikladno ponoviti u medijima”, prisjetio se Fitzsimmons. Nekoliko tjedana kasnije astronom Adam McKay otkrio je kako kisik struji iz komete, pokazatelj da sunčeva svjetlost udara u vodu na površini i razbija molekulu. Ako se potvrdi, ovo bi bilo prvo otkrivanje vanzemaljske vode u našem sunčevom sustavu. To je također još jedan znak da je 2I / Borisov vrlo sličan kometama koje poznajemo.
“Čak i u drugim sustavima u kojima su njihove arhitekture vrlo različite, možda su osnovna fizika i kemija još uvijek prilično slične”, rekao je McKay, znanstvenik iz NASA-inog centra za svemirske letove Goddard. Modeli našeg Sunčevog sustava sugeriraju da je oko 90 posto preostalog materijala iz planeta izbačeno u međuzvjezdani prostor. Prostor iza Neptuna i dalje nosi milijune ledenih tijela koja se tijekom tisućljeća mogu izbaciti iz orbite i izvan sunca. Ako se bilo koji od ovih raspršenih fragmenata uvuče u drugi sustav i počne žariti u toplini njegove zvijezde, pojavit će se kao međuzvjezdani kometi onima koji ga možda promatraju. “Postoji univerzalnost u tome, što je nevjerojatno”, rekao je Bannister. “Naš je planetarni sustav utkan zajedno s drugim planetarnim sustavom od strane tih malih lutalaca koji su se kretali po galaksiji.” Dosljedna opažanja poput ove, koja se svake večeri izvode s istim instrumentima, bit će još važnija kada komet postane vidljiv u Južnoj hemisferi, na kojoj su postavljeni mnogi najveći svjetski teleskopi. Treba ih usmjeriti s velikom preciznošću, tako da astronomi moraju čvrsto pratiti putanju kometa i stvari koje bi ga suptilno mogle promijeniti, poput ispuštanja plina. Točna orbita također je ključna za najambiciozniji plan komete.
“Ako možemo dobiti najbolju moguću putanju, možemo je pratiti točno u kojem smjeru ulazi, pa možda možemo otkriti odakle je stigla “, rekao je Farnocchia, inženjer Laboratorija za mlazni pogon. Identificiranje matične zvijezde ove komete bio bi ogroman podvig, astronomski ekvivalent pronalaska poruke u boci osobi koja ga je poslala prije milijune godina s milijardi milja daleko. Možda se ne ispostavi da je to moguće, priznaje većina znanstvenika. Ali možda je to u redu, kažu. Jer će kometa već otkriti toliko toga drugoga. To će nam reći nešto o rađanju solarnih sustava. To će povezati naš dom s djelovanjem šire galaksije. A sada kada smo to vidjeli lakše je vjerovati da ih se može pronaći još.
Izvor:6yka.com
