Čini se da nas ni sve pogodnosti modernog života danas više ne čine opuštenima. Sve više pop pjesama se bavi temama anksioznosti i depresjie. „Pregorijevanje“ je najpopularnija riječ u 2019. godini.
Svi imamo svoje probleme i niko ne zna kako da ih riješi, iako u istoriji nije postojalo vrijeme kada je više savjeta, knjiga za samopomoć, aplikacija za svjesnost i gurua za lično dobrostanje bilo dostupno tolikom broju ljudi.
Možda je baš ta ogromna količina dostupnih savjeta jedan od naših problema. Kako odabrati pravo rješenje kada tu postoji previše uticaja da bi osoba mogla donijeti smislenu odluku?
Boni Smit Vajthaus, engleska profesorica na Univerzitetu Belmont u Tenesiju, ima zadivljujuće jednostavan odgovor. Vratite se klasicima. Vajthauzova nudi latinsku frazu o kojoj valja razmisliti: solvitur ambulando. Slobodno prevedeno, to znači: „To se rješava hodanjem“, a pod „to“ Vajthauzova podrazumijeva praktično bilo šta.
Foto: Arek Adeoye / Unsplash
Vajthauzova nije jedina koja smatra da je hodanje ključ zdravlja, dobrostanja i kreativnosti. Njen novi „interaktivni dnevnik“ za svjesno hodanje, Afoot and Lighthearted, predstavlja šarmantnu i etetski privlačnu odu klasičnoj šetnji, a prepuna je informacija o koristima ovakvih aktivnosti za fizičko i metalno zdravlje. Podaci o naučnim studijama su prošarani citatima najvećih svjetskih filozofa, pisaca, umjetnika, naučnika i prirodnjaka na temu čudesnosti šetanja, kao i vježbama prisutnosti, savjetima i praznim stranicama na kojima možete zabilježiti sopstvene misli o lutanju.
Još u 19. vijeku danski filozof Seren Kirkegor je napisao: „Iznad svega, nemojte izgubiti svoju želju za šetanjem: svakog dana se ušetam u dobrostanje i odšetam iz svake bolesti; ušetao sam se u najbolje misli, a još mi nije poznata misao toliko teška da se ne može odšetati od nje.“
To je poruka koju i Vajthauzova takođe širi. Ona tvrdi da je hodanje način na koji se može pojačati prisutnost, olakšati anksioznost, podstaknuti kreativnost, pročistiti od prekomjerne izloženosti digitalnom svijetu (naravno, ako vam prilikom te šetnje nos nije zaburen u telefon). „Mnogo godina sam se pitala kako da, u ovom luđačkom tempu koje nazivamo svojim vremenima, mogu da se fokusiram na ono što me ispunjava,“ piše profesorica.
„Odlučila sam da, poput tolikih kreativnih šetača prije mene, moram da prekinem navike koje me niti hrane niti ispunjavaju tako što ću radikalno i doslovno odšetati od njih.“
Vodeći se Šekspirovim primjerom – čiji je lik Prospero u drami Bura rekao da će malo prošetati da umiri buran um – Vajthauzova je usvojila ovo načelo hodanja kao načina umirivanja duha i razvijanja pažnje i ljubopitljivosti. To je postalo toliko efektivno da je takođe razvila i predmet koji predaje već šest godina na temu hodanja, pisanja i dobrostanja.
Njen dnevnik, majušna knjiga koja vam ne bi predstavljala teret na nekom putovanju, zasnovan je na lekcijama koje je sama naučila i koje predaje. Naziva ih „mapa ka prisutnom i kreativnijem stanju uma“. Savršen je za ova vremena puna distrakcija jer je tekst takav da ga možete početi i prestati čitati potpuno nasumično te uživati u inspirativnim mislima, a predstavlja knjigu savršenu za ovu Instagram eru koja ne zahtjeva previše pažnje iako će je sigurno razviti.
Foto: Alvin Mahmudov / Unsplash
Svakako, nije da vam baš i treba dnevnik da naučite kako da hodate svjesno. Kao što i sama Vajthauzova ističe, ova blaga vježba se koristi da popravi zdravlje i razmišljanje još od kad su ljudi prvobitno počeli da pišu. Hodanje, sa ili bez cilja, je način na koji već vijekovima sređujemo misli, pronalazimo ideje, praktikujemo svoju slobodu, kako pojedinačnu tako i političku, zbog čega je i autorka Rebeka Solnit savjetovala da se „ljudi redovno bave demokratijom, na nogama“.
Kretanje je takođe i praktični čin koji može imati i spiritualne konotacije. U svojoj knjizi Walking Meditation: Easy Steps to Mindfulness, vijetnamski aktivista za mir Tič Nat Han, majstor zen budizma objašnjava da su hodanje i obraćanje pažnje – samo primjećivanje koraka i daha – činovi prosvjećenosti. Ističe i da njegovanjem navike pažljivog hodanja, možemo početi posmatrati svijet oko sebe jasnije.
Kada nas sopstvene misli ljute, brinu ili muče, obično se fokusiramo na to šta sve nije u redu. Tič Nat Han tvrdi da se umjesto toga hodanjem povezujemo sa svime što funkcioniše u našem umu, tijelu i okruženju. Svaki put kad to uradimo, liječimo i sebe i svijet.
Zato, idući put kad budete isfrustrirani, ljuti, anskiozni, umorni, smoreni ili iznervirani odolite porivu da na internetu potražite više savjeta. Umjesto toga ishodajte svoje brige i ušetajte u inspiraciju, u maniru poznatog kompozitora iz 18. vijeka Ludviga Betovena čija je popodnevna šetnja bila ključni dio njegovog kreativnog procesa.
To može biti i ključ za otkrivanje vaše genijalnosti. U najmanju ruku, povratićete svoj mir. Kako kaže i pjesnik Simon Armitaž: „Iz šetnje se nikada ne vratite osjećajući se gore.“
Izvor: Saša Leper / lola magazin
