Kiki Klaun dolazi iz Maštograda i tamo živi sa svojom princezom. U stvarnosti, Kiki Klaun je djevojka iz Tuzle, Arnela Galijašević, inače studentica na tuzlanskom Elektrotehničkom fakultetu.
Iako se čine kao dvije nespojive stvari, svi koji poznaju Arnelu, posvjedočit će vam da su upravo sve te različitosti ono što nju čini posebnom.
“Ja sam uvijek bila na hiljadu strana. Još u osnovnoj školi sam počela da se bavim raznim vannastavnim aktivnostima . 2008. godine sam postala član Pozorišta mladih Tuzle. Nekako krajem 2008. upravo ispred Pozorišta sam otišla na seminar kojeg su držali klovnovi iz Italije i nakon trodnevnog seminara sam dobila certifikat da se i ja dalje mogu baviti tim.”, priča za Radio Kameleon Arnela.
Prvih šest-sedam godina sve što je radila bilo je isključivo u humanitarne svrhe. Onda se javila potrebe, zbog velikog broja poziva i zainteresovanosti, da to pretvori u svoju biznis ideju. S obzirom da studira Elektrotehniku koja nema puno dodira sa djecom, ovo je za nju bio odličan izlaz iz svakodnevnice i svijeta elektrotehnike.
“Kiki Klaun dolazi iz Maštograda i tamo živi sa svojom princezom. To je prva priča koju ispričam tokom upoznavanja i vrlo često i princezu povedem na rođendane. U zadnje vrijeme radim sa divnom i maštovitom djecom, i nakon svakog rođendana mi priđe nekoliko djevojčica, vuku me za rukav i pitaju: „Pa Kiki, možeš li i nas povesti u Maštograd, da i mi vidimo taj dvorac i princezu.“ Meni je najveći uspjeh kad to čujem.”, govori Arnela s osmijehom na licu.
Radi ono što voli s puno žara i ljubavi, a to se najbolje vidi u njenoj povezanosti sa djecom.
“Najljepše u radu sa djecom je upravo to što uspjevam da ih odvojim od tehnologije i natjeram, ako to mogu tako reći, da se igraju, da imamo prave igrice, da se družimo, da provedu vrijeme sa mnom i svojim drugarima i da uopšte ne pomisle da uzmu mobitel ili tablet.”, ističe tuzlanska Kiki Klaun.
Koulrofobija je u svijet poznata kao fobija od klaunova. Arnela tvrdi da je strah od klauna neki ružan trend koji je nametnut u posljednje dvije godine. Kako kaže, djeca vrlo brzo prerastu taj strah.
“U posljednje dvije godine se zaista susrećem sa velikim brojem djece koji se plaše i koji počnu histerično i panično da vrište kada me vide. Tad pristupim njihovim roditeljima, zamolim da ih oni polako dovedu meni. Onda se spustim, čučnem, sjednem, pustim da oni meni priđu, da mi dotaknu kosu, da mi dotaknu ruke, , da vide kako mi nos svira, da vide da sam i ja osoba kao i oni. Vremenom se sva djeca opuste. A sa starijim nisam još uvijek imala takvih problema.”, zaključuje Arnela.
Kiki Klauna za sve prilike, rođendane, zabave, okupljanja, možete pronaći na Facebook stranici klikom OVDJE. Uljepšajte svoje posebne događaje i dopustite Arneli da usreći vašu djecu.
