Fahir Zukić Butro je najveći humanitarac iz Srebrenika, a jedan od najvećih i na Tuzlanskom kantonu. On je već devet godina humanista godine općine Srebrenik. Iako su ga, kako kaže, vlasti ove godine degradirali, njegova djela ne mogu uništiti, jer ona govore o njemu. Rođen je u Lisovićima, a otišao je na privremeni rad u Švicarskoj davne 1988. godine, gdje se zadražao i danas dan. Prije svega ističe kako voli Lisoviće, svoj narod, Bosnu i Hercegovinu komplet. Stalni je donator, kako za pojedince, tako i za udruženja, ali i institucije, međutim ne voli pričati o tome.
„Od onog što sam uredio do sada, mislim da samo djela govore o meni i uvijek sam govorio „Mi ćemo nestati, djela će ostati” “.
Svi veliki humanitarci imaju svoju prekretnicu u životu koja je bila odlučujuća za njihov angažman u svom društvu. Njegova prekretnica je na neki način bila i nesreća, ali je oduvijek bio dobar čovjek i insan kako građani vole reći.
„Stradao sam 1996 godine i imao sam 12 operacija, zahvalan sam Allahu što me sačuvao. Kasnije sam imao još jednu nesreću, sin mi je stradao 2000. godine pred mojim vratima, nakon čega sam krenuo da radim velika djela i toga sam činio u svakom pogledu, ne samo u Lisovićima, nego i u cijeloj općini, pa i kantonu. Najviše sam ulagao u Tinju, Podorašje, Previle, Lisoviće, Duboki Potok, skoro pa cijelu općinu. Ko god je došao na moja vrata, ja ga nikad nisam vratio, svakog sam prolaznika darovao. U posljednje vrijeme sam na području TK dovezao 45 invalidskih kolica za potrebe građana, zatim 30 invalidskih kreveta za potrebe bolesnih, te 45 pomoćnih kolica za hodanje i evo danas dan se ljudi javljaju da im pomognem, a ja ću u svakom slučaju gledati da usrećim, jer kažu ne daj Bože tražit’, a ja kažem najlakše je dati. Zato sam rekao, uvijek imam srce i dušu o svom poslu.”
Fahir Zukić više od tri decenije dio kolača svog poduzetničkog doprinosa ostavlja Švicarskoj, jer tu radi već 31 godinu. Kroz posao koji obavlja obišao je veliki dio svijeta i upoznao razne kulture, tradicije, ali i načine poslovanja. Ipak, za njega je Bosna najposebnija od svih država svijeta.
„Pa vidite, Bosne nema nigdje, to je sigurno, jer proveo sam u svijetu 31 godinu, ali Bosna i Hercegovina je država koja ima svoju budućnost. Međutim, to ljudi ne cijene, ljudi ne cijene rad u BiH i misle kad odu vani da ljudi dijele i daju tek tako. Ne, rad stvara čovjeka i pobjeđuje u svakom pogledu.“
Generalni je sponzor Udruženja žena Lisovići, osnovao je folklornu sekciju, a u zadnjih mjesec dana lično je finansirao izgradnju puteva MZ Brezik, Tinja, Lisovići, Podorašje sa najkraćom komunikacijom. U prošloj godini je izgradio put u Tinji do Ljiljana. Donator je FK Mladost iz Tinje i svakodnevno izdvaja za obrazovanje i napredak mladih ljudi.
„Posebno mi je zadovoljstvo kad me najmlađi u selu pozdravljaju, međutim mene čini sretnim što Allah vraća nafaku, a ja imam stotine primjera za to. Ponos mi je što u mojoj porodičnoj kući imam stotine priznanja od Udruženja, škola, društava, općina, manifestacija, kantona… Ja bih poručio drugima da se ugledaju na čovjeka koji na području općine Srebrenik nije najbogatiji, ali imam srce koje nemaju mnogi drugi, to je sigurno. Ja želim da na području naše Općine bude više humanitaraca i više dobitnika priznanja, ali nek ona budu zaslužena.”