Često volimo reći kako su žene u stanju da urade apsolutno sve samo ako to žele. Dokaz tome je i Cynthia Arnold iz Montane, majka koja je istrčala maraton gurajući kolica u kojima je sjedilo njeno troje djece od šest, četiri i jednu godinu.
Cynthia Arnold je žena koja sigurno trči brže od svih nas, ali ona to postiže čak i kad gura troje djece u kolicima. Missoula maraton koji je nedavno istrčala za tri sata i jedanaest minuta nije prva trka na kojoj je učestvovala gurajući kolica. Prošle godine, dospjela je u Ginisovu knjigu rekorda za najbrže istrčan polumaraton gurajući kolica za tri osobe, na Missoula polumaratonu u Montani.
Ove godine se vratila sa još većim ciljem, da istrči MARATON dok gura kolica i u njima svojih troje djece. Da bi prestigla svoj prethodni rekord, Cinthya je trebalo da istrči maraton za četiri sata i dvije minute, ali ona je sve iznenadila kada je na cilj stigla za nešto više od tri sata uprkos činjenici da su njena djece sada godinu dana starija i samim tim teža. Cynthia je trčala u prosjeku 11,5 kilometara na sat.
Njezino troje djece, zajedno teže blizu 59 kilograma, a ako uključimo i težinu kolica dolazimo do zaključka da je Cinthya gurala težinu od 83,9 kilograma.
Arnold se za maraton počela pripremati prošle zime, a u sklopu priprema je u februaru ove godine po nekoliko puta je istrčala trku od 32 kilometra. Većinu njih je istrčala sama, a kolica je gurala povremeno.
Za magazin Runner’s World izjavila je kako njena djeca uživaju za vrijeme trke, jednako koliko uživa i ona. Tačnije onda kad ne spavaju.
„Mi živimo u ruralnom dijelu Montane i svakodnevno viđamo divljinu koja se prostire cijelom dužinom biciklističke staze u blizini naše kuće. Imam veoma ustaljenu rutinu i svakodnevno viđam redovne bicikliste koje djeca sad već pozdravljaju“.
Pri odluci da se prijavi na Missoula maraton pomoglo je i to što se on održava u atmosferi kao stvorenoj za porodicu jer se sastoji od savršene kombinacije prelijepog seoskog krajolika i urbane sredine centra Missoule. Nakon što je prošle godine istrčala polumaraton upoznala je i publiku koja je veoma susretljiva.
„Gledaoci su pružali nevjerovatnu podršku. Bila sam zaista dirnuta na koliko različitih načina je publika pokušala da me ohrabri i time što je većina njih znala koji su moji ciljevi. Jedna mi je žena viknula i kako je čitala o meni i rekla ‘naprijed mama’“
Uprkos veoma prijatnoj atmosferi, trka nije prošla bez stresa. Nekoliko minuta prije nego što je krenula kamera koja je bila prikačena na kolica u jednom trenutku je otpala, a da bi učestvovala u obaranju Ginisovog rekorda cijela trka je morala biti snimljena. Nakon nekoliko spretnih manevara i dosta smoljepljive trake, problem je bio riješen.
„Trčanje kad ste sami je danas prilično jednostavno. Mene je interesovalo kako će mi se perspektiva promijenila nakon što sam sazrijela kao majka. Ranije sam zaista bila pod stresom oko svake trke, a danas mi je to posljednja stvar o kojoj razmišljam. Odem i odradim.“
U bliskoj budućnosti planira istrčati maraton samostalno, ali to ne znači da će prestati trčati sa kolicima.
„Neki dan sam u šali razgovarala sa svojim mužem o tome kad će doći vrijeme da kolica gurnem u provaliju sa neke litice i iješim se te stare, teške skalamerije. Istina je da nikada to ne bih mogla uraditi. Suze mi krenu kada se sjetim da bi moja najstarija ćerka mogla pokušati trčati sa kolicima. Ona već sada vozi bicikl pored mene, dok ja trčim“.
Nakon godina i godina trčanja sa djecom, Cinthya ovu aktivnost od svega srca preporučuje svim roditeljima.
„Trčanje sa kolicima ima toliko prednosti za roditelje koji trče. Oni koji redovno trče, znaju da je to veliki dio našeg identiteta i toga se ne možete tek tako odreći kada postanete roditelj. Kolica vam daju tu slobodu da novi stil života prilagodite starom“.
Izvor: Lola magazin
