Posljednjih dana građani Sarajeva su zabrinuti najezdom zmija u našem gradu.
Visoke temperature, obilne kiše, poplave, izmamile su ove nimalo omiljene gmizavce iz skrovišta, pa se oni mogu vidjeti u koritima rijeka, oko stambenih zgrada, zapuštenih objekata, u dijelovima zaraslim travom koja na vrijeme nije pokošena.
Ekipa Radiosarajevo.ba razgovarala je sa epidemiologinjom i šeficom Epidemiologije u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo Aidom Pitić.
“Zmije u Sarajevu nisu opasne niti otrovne, ali svakako ih nije prijatno vidjeti. Zmije se trebaju uklanjati iz gradskih sredina u prirodna staništa. Međutim, ni hvatanje zmija nije baš jednostavno kako se misli, a ubijanje ne dolazi u obzir”, rekla je Pitić, te dodaje:
“Stanovništvo nije educirano i bilo bi potrebno pokrenuti edukacije putem javnih servisa kako se ne bi dizala panika te da se zmije bezrazložno ne ubijaju”, govori epidemiologinja.
Informaciju da je utvrđeno kako u Sarajevu nema otrovnih zmija, izuzev u rubnim područjima grada, dok se u gradskom jezgru najčešće pojavljuju neotrovne zmije, potvrdio je za Radiosarajevo.ba Adnan Zimić, samostalni istraživač za zmije i potpredsjednik Herpetološkog Udruženja Atra.
“Vrste koje žive u gradu i okolini su ribarica, bjelouška s dvije podvrste, smuk, smukulja i tri otrovnice poskok, šargan, balkanski šargan“, rekao je Zimić.
Foto: Wikipedia: Bosanski šarganZimić pojašnjava da je uobičajena praksa hvatanje zmija i izmještanje van grada, s tim da se takav postupak obavlja rukavicama.
Dok se građani i dalje plaše, Anes Podić iz UdruženjaEko akcija smatra da nema razloga za brigu, jer kako kaže, zmije mogu uraditi mnogo na deratizaciji i to besplatno, hraneći se glodarima.
Youtube/Screenshot: Ribarica“U BiH živi 14 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice – šargan, poskok i šarka. Od ujeda zmije se u našim krajevima vrlo rijetko umire. naravno, ako dobijete odgovarajuću medicinsku pomoć osoba će proći bez posljedica. Razloga za uznemirenost nema. U našoj zemlji mnogo češće se umire od udara munje, ujeda pčele ili stršljenja, ali kada je ujed zmije u pitanju smrtni slučajevi su izuzetno rijetki”, rekao je za portal Radiosarajevo.ba Podić.
“Seruma ima, nije nestašica, i daje se na Klinici za infektivne bolesti. Ipak, to je teško po život opasno stanje te Hitna pomoć reagira odmah. Međutim, serum se aplicira na klinici za infektivne bolesti”, pojasnila je doktorica Pitić.
Šta u slučaju ugriza?
Na mjestu ugriza se obično vide dvije ubodne raniceod zmijskih zuba, međusobno udaljene 6-8 mm, iako je moguće da postoji i samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Nalaz ranice ne znači da je otrov sigurno ubrizgan u tijelo. Prema podacima, čak 22 odsto dokazanih ugriza nema znakova trovanja.
Na mjestu ugriza se unutar dva sata javlja bol i otok.Kod težih trovanja bol se javlja brzo i neobično je oštra; otok se takođe ubrzo širi i može biti praćen jakim potkožnim krvarenjima. Na koži se, uz crvenilo, mogu javiti i mjehuri s krvavim sadržajem.
Neposredno nakon ugriza javljaju se opšti simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja, osjećaja opšte slabosti te otok regionalnih limfnih čvorova (u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku). Blijeda i hladna koža, orošena znojem, uz ubrzani rad srca i pad krvnog pritiska znakovi su šoka, koji se uglavnom razvija postepeno i glavni je uzrok smrti.
Ako zmija nije otrovnica, ranu treba obilno isprati vodom, namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Treba provjeriti kada je osoba posljednji put vakcinisana protiv tetanusa, te je, ako je prošlo više od 5 godina, potrebno to ponovo obaviti.
Kod sumnje na zmiju otrovnicu ugrizena osoba mora strogo mirovati, tj. treba izbjegavati i najmanji pokret, a na dijelu tijela gdje je ugrizna ranica treba izvršiti imobilizaciju.
Ne preporučuju se pokušaji isisavanja otrova na mjestu ugriza!
Podvezivanje iznad ugrizne rane takođe nije preporučljivo i ne primjenjuje se jer može dovesti do komplikacija. Eventualnu kompresiju izvode posebno obučeni zdravstveni radnici u vanrednim slučajevima. Neophodno je hitno prevesti osobu koja je zadobila ugriz u bolnicu.
U načelu se hospitalizuje svaki slučaj ugriza zmije, ne razmišljajući suviše da li je zmija otrovna ili neotrovna.
Danas je opšteprihvaćen stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza.
Antidot za zmijski ugriz (antiviperinum) potiče iz konjskog seruma, a sadrži protivtijela koja je konj proizveo nakon što mu je ubrizgan zmijski otrov. Antiviperinum se daje isključivo u bolničkim uslovima intravenski, i to samo kada je strogo indikovan, budući da sam antiserum može izazvati ozbiljne, pa čak i po život opasne reakcije.
Mjere opreza
Neke ugrize poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere opreza koje mogu znatno umanjiti mogućnost da Vas zmija ugrize:
Pustite zmiju na miru. Mnogi ljudi budu ugrizeni pri pokušaju da zmiju ubiju ili joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo rijetko napadaju.
Izbjegavajte visoku travu ako nemate prikladnu obuću (debele kožne čizme), te se što je moguće više krećite već postojećim stazama.
Ruke i noge ne stavljajte na mjesta koja nisu pregledna (na primjer, nemojte zavlačiti ruku u grm ili iza nekog kamena). Ne podižite kamenje ili komade drva ako niste na dovoljnoj udaljenosti od potencijalnog napada zmije.
Posebno budite oprezni i pripravni ako se penjete po stijenama.
Izvor: Radiosarajevo.ba
