Halid Bešlić bio bi ne samo osvježenje već i melem za bosanskohercegovačku političku scenu. Otvoren, iskren, požrtvovan, srca k'o Sunčev sistem…
Ali, neće ni da čuje! Ne pada mu na pamet da se uvali u političku kaljugu. Odbija čak i pomisao da, makar, ode u diplomatiju.
– Nemam ti ja kvalifikacija za to – lakonski odbija svako daljnje uvjeravanje o toj temi.
A Halid Bešlić vispreniji je i kvalificiraniji i za taj posao od cijelog niza bh. „diplomata“ koje je potpisnik ovih redova silom prilika upoznao. O političarima da i ne govorimo.
Iako rado priča i o politici, ne osjeća se ni ugodno ni komotno na tom terenu. A o politici smo najviše pričali. I podugo. Po prvi put je, kaže, dao jedan ovakav intervju.
– Slobodan sam čovjek. Nisam ni u jednoj partiji i sa svima sam dobar. Čim bih ušao u neku od stranaka, odmah bih sebi stvorio neprijatelje. Šta će mi to?! Ma znaš, narod ne voli da se pjevači petljaju u politiku – čvrst je u svom stavu Halid.
Pa nije baš tako…
– Ma nema šanse! Uostalom, kao pjevač mogu sve to postići. I više.
Dobro. Koja je tvoja politička opcija?
– Davno sam to rekao. To je socijaldemokratija. Ali ona koju su gradili Nijaz Duraković, Bogić Bogićević i ta ekipa. To ti je ova socijaldemokratija koja je u Švedskoj. To je moja opcija, moja vječita ideja.
Nama treba socijalne pravde koja ima uporište u ekonomiji. Šveđanima je lako. Ima ih šest-sedam miliona, država je na teritoriju tri-četiri bivše Jugoslavije, imaju resurse, ljudi rade i fondovi se pune. U nas je problem matematički – fali nam zaposlenih, radnika. Radi 400.000, a trošimo kao da imamo milion zaposlenika. Fali nam, znači 600.000. I mi možemo osigurati nova radna mjesta, da se otvori 200-300 fabrika sa po stotinjak zaposlenih i krenuli bismo. Ali nema toga…
A država je preduzeće. Koliko para, toliko muzike. Magla se ne dijeli i ne prodaje. Ova BiH je preopterećena. A bogata i prelijepa zemlja. I 400.000 radnika ne može je nahraniti.
Izvor: Avaz
