Postoje dva razloga zašto je ukusna hrana redovno manje zdrava od one neukusne. Receptori ukusa daju nam, naime, pogrešnu informaciju. Zašto je to tako? Prvi korak u odgovoru na ovo pitanje jeste razumijevanje načina na koji funkcioniraju naši receptori ukusa.
Receptori ukusa su male, sićušne izrasline kojih je jezik pun (naravno, sa gornje strane) i predstavljaju nervne završetke preko kojih osjećamo ukus hrane koju jedemo.
Problemi su – na jeziku
Čula ukusa su raspoređena u klastere (grupe) ovih receptora, tako da slatko uglavnom osjećamo prednjim dijelom jezika, gorko zadnjim, dok su osjećaj za slano i kiselo uglavnom razmješteni u lijevu i desnu stranu gornjeg dijela jezika.
Prvi razlog što ona zdrava, nutritivno vrijedna hrana ima ukus kao, recimo, novinski papir jeste u tome što vaši receptori ne znaju kakav je ukus te prave hrane.
Za ovo neznanje ste sami krivi, odnosno kriva je upravo hrana koju volite jesti. Ovo se, naravno, odnosi na vas ukoliko ste, poput većine, ljubitelj slatke, masne, slane hrane, uz obilje aroma i aditiva, što sve vodi do toga da su vaši receptori promijenili „način izvještavanja” o hrani koju jedete.
Kako ovo najlakše shvatiti? Zamislite da sve što pijete ima ukus tekile ili domaće šljivovice, a jedino ste ovo pili od malih nogu. Dakle, od silne žestine vaši receptori za ukus su se navikli na intenzivni ukus pića, pa sve što popijete a nije žestoko ima dosadan, blag, bezvezan ukus.
Robovi svojih navika
Isti princip primijenite na hranu pa ćete doći do zaključka da, ukoliko u jelu nema onoga što jedete svakodnevno (vaša omiljena hrana), imate osjećaj da vam je sve tako bljutavo i nezanimljivo.
Vaše navike vam određuju život – drugi razlog zašto prava hrana nema pravi ukus je očigledan. Vi ste rob svojih navika. Šećer, mlijeko i mliječni proizvodi, kafa i meso manje ili više stvaraju navike i želju da ih uvijek konzumiramo.
Zdravo povrće poput brokula nema ovaj efekat jer ko je još čuo na zavisnost od brokula? Mi smo navučeni na slatku, masnu, slanu, prerađenu hranu u tolikoj mjeri da se to ne može ni izdaleka porediti sa mrkvom, jabukom ili, možda, rukolom.
Kada (ne toliko zdrava) hrana koju obožavate ima intenzivan ukus, naravno da ćete misliti da je to prava hrana, a da je onaj zeleniš i sve ono što nije vaša omiljena hrana – obično đubre.
Baš kao što konzumiranje alkohola svakog dana uništava organizam, tako i ona nezdrava hrana ima sličan efekat. Dakle, ta hrana vam je stvorila takvo raspoloženje da zeleniš nikad ni ne okusite.
Promjena je ipak moguća!
Iako vam možda ovo zvuči nevjerovatno, moguće je promijeniti način na koji osjećate pravi ukus. Svaki je čovjek prilagodljiv pa je moguće promijeniti i ukus kad je jelo u pitanju.
Treba postepeno napuštati hranu od koje smo zavisni – šećer, masno i slano, prerađeno, krcato aditivima… U pripremi jela od povrća počnimo koristiti biljne začine, ukus poboljšavati umjerenim dodavanjem vrhnja za kuhanje pa ćemo uskoro osjetiti i da je mrkva slatka. A tek povrće sa roštilja…
Nije lako, ali je ostvarljivo. Zavisnost od šećera može se pobijediti, a zamjena prerađene hrane nutritivno vrednijom može se pretvoriti u gastronomski užitak.
Izvor: Alternativa.ba
