SportU fokusu

Fizioterapeut Emil Šepić: Život u Kataru je siguran, ali mi nedostaje majka




Zanimljivi su, lijepi i nepredvidljivi putevi sportista i ljudi vezanih za sport, a jedna takva priča dolazi nam iz dalekog Katara. Tamo već pet godina živi i radi Emil Šepić, nekadašnji dugogodišnji fizioterapeut fudbalera Slobode.

Stadion Tušanj i bh. ligu zamijenio je novim podnebljem, koje mu je donijelo velike uspjehe na sportskom i profesionalnom planu. Kako kaže, već nakon završene Srednje medicinske škole želio je da se fizioterapeutskim poslom bavi prvenstveno u sportu.

 Lični zahtjev

“Za kratko vrijeme, dobrovoljno, na moj zahtjev i uz saglasnost tadašnjeg direktora FK Sloboda Miše Hrgovića, dobio sam priliku da volntiram na poziciji fizioteraputa u klubu. U medicinskom timu bili su dr. Kasim Salković, legendarni fizioterapeut Samid Sabitović i Srebrenko Prcić. Prve korake počeo sam u omladinskom pogonu, pokrivao sam sve selekcije od pionira do juniora, a nakon tri godine, ušao sam u prvi tim Slobode. Tu sam radio pod palicom Sabitovića, koji je nesebično dijelio svoje znanje i pomogao mi da isklešem i izgradim svoje temelje u sportskoj medicini”, objašnjava Šepić.

On je 2012. godine napustio BiH. Nakon internet – aplikacije, telefonskog intervjua i zadovoljenih kriterija, dobio je posao u jednoj svjetskoj renomiranoj bolnici za ortopediju i sportske povrede “Aspetar” u Kataru. U dalekoj zemlji fudbal je zamijenio rukometom kada je angažiran u klubu El Džaiš. Prilagođavanje na novu sredinu bilo je teško.

“Mislim da svim Evropljanima po dolasku u Katar najviše smetaju klima i iznimno visoke temperature te prilagođavanje, koje traje poprilično dugo. Pored solidnog poznavanja engleskog jezika, uključio sam se na kurseve arapskog, gdje završavam više nivoa”, kaže Šepić, čiji je boravak u klubu El-Džaiš popločan suhim zlatom, jer je s ovim timom osvojio sve moguće titule u Kataru i Aziji.

Katar je mjesto koje posjećuju mnoga poznata lica pa smo Šepića upitali je li ovih godina susreo neko veliko sportsko ime.

“Bio sam angažiran na nekim specijalnim sportskim događajima, kao što su ‘El Clasico All Star Barcelona – Real Madrid’ ili ‘Athletic Diamond League’. Tu sam upoznao Rafaela Beniteza, a masirao sam Jarija Litmanena, Fernanda Couta, Gaizku Mendijetu te brojne svijetske i olimpijske prvake iz atletike. Jednom prilikom sam na hodniku bolnice ‘Aspetar’ sasvim slučajno susreo Didierea Drogbu. Prvi me je pozdravio i ostao sam zatečen ovim susretom”, kazao je.

Nedostaje majka

Emil se u Kataru konstantno usavršava u struci. Budući planovi uglavnom su vezani za obrazovanje. Nedavno je postao diplomirani medicinar fizioterapije. Planira upisati magistrat, a moguće i doktorat.

“Na ovom putu edukacije za sve smjernice, savjete i upute posebnu zahvalnost moram iskazati čuvenom prof. dr. Nebojši Popoviću, koji je jedan od čelnih ljudi u bolnici ‘Aspetar’ i koji mi daje moralnu i materijalnu podršku”, objašnjava Tuzlak u Kataru.

Neizostavno pitanje je svakako vezano i za nama daleku zemlju, ali i to ima li nostalgije za BiH.

“Život u Kataru je veoma siguran, sa minimalnom stopom kriminala, a sve eventualno izgubljene stvari građani mogu naći na odjelima za izgubljeno – pronađeno. Lokalno stanovništvo veoma je ljubazno i susretljivo i uvijek žele pomoći. Meni najviše smeta neorganiziran i veoma težak saobraćaj s ludim vozačima. Od života u Bosni, najviše mi nedostaju moja majka i naš svakodnevni humor na svoj i tuđi račun”, zaključuje Šepić.

Redovna pomoć Slobodi 

Emil ne propušta nijedno ljeto a da ne pomogne FK Sloboda. Vrijeme godišnjih odmora poznato je po Šepićevim donacijama medicinskog materijala, koji je veoma skup i do kojeg se teško dolazi na bh. prostorima.

Izvor: Avaz



Možda će Vas zanimati i:

Back to top button