Kad biste se zapitali čemu su ljudi najodaniji u svom životu, vjerovatno biste prvo pomislili: „Porodici, partnerima, sebi, uvjerenjima. Nekome“, ali suština bi vas mogla iznenaditi, jer najviše smo odani svojim navikama.
Tim sitnim svakodnevnim glupostima rutine koji vremenom postanu dobro razgaženi par cipela i udobna odjeća. A iz zone komfora se teško izlazi, zar ne? I tek poneki nalet drugačijeg, velikog i nedostižnog navede čovjeka da izađe iz iste i stisne se u neke tijesne cipele kako bi konačno otišao na tu igranku. Ali po povratku sa iste rado se vrati u ono što ga kući dočeka.
Velike ljubavi su nalik na fatamorganu. Priviđenje vode u pustinji, koje traje tek toliko dok si žedan i dok ne potrošiš svu svoju energiju da bi došao do ruba i shvatio da ti se učinilo. Da vode nema i da si zalutao u pustinju. Zato više cjeniš vodu kada te vrate u tvoj stan sa česmom. I reklo bi se da su svi ostarili i živeli srećno do kraja života sa svojim najvećim ljubavima, ali realnost to vrlo uspješno demantuje. Tek poneki iluzionisti, sa umijećem slaganja varke na varku uživaju u luksuzu zvanom život udvoje sa onim koga si volio najviše na svijetu. Sve ostalo je navika.
Ostatak pročitajte na Ženski.ba
