Ni iskusni Kemal Hafizović, koji je valjda prošao sve što bi jedan trener u Bosni i Hercegovini radeći u klubovima mogao proći, nije izdržao dugo u svom možda i posljednjem mandatu na klupi Čelika.
Digao ruke
Jednostavno, čovjek koji se, kako kaže, „borio kao lav“ digao je ruke od sizifovskog posla. Jer, koliko god Kemo ili bilo ko drugi na klupi Čelika ili bilo kog drugog kluba kod nas „gurao uzbrdo“, ona, fudbalska lopta krene nizbrdo… Hafizović je šesti akter promjena na klupama premijerligaša. Željezničar je otpustio Slavka Petrovića i postavio Admira Adžema, a Petrović je sada trener Slobode nakon što je otkaz na Tušnju dobio Vlado Jagodić. Sarajevo je nakon Mehmeda Janjoša povjerenje dalo Senadu Repuhu, kojega je „smijenio“ Husref Musemić. U Borcu su shvatili da im je bolji Zoran Milinković od Željka Vranješa, i sada je u Čeliku Elvedin Beganović zamijenio Hafizovića. A sve ovo u prvih 8 kola prvenstva. Šta li će se sve događati do kraja sezone? „Sječa trenera“ ili bolje reći njihov ringlšpil na klupama bh. premijerligaša tako postaje jedina konstanta u našem nogometu. Sve se mijenja, ali najviše treneri koji tako, objektivno, niti imaju vremena da nešto naprave sa svojim ekipama niti da postignu rezultat. Jesu li naši nogometni stručnjaci preko noći zaboravili svoj posao pa ih onda „klupske strukture“ nagrade „cipelom“ nakon nekoliko poraza? Taško. Prije bismo rekli da se time prikriva zapravo sve ono čega naši klubovi nemaju ili barem nemaju dovoljno, a to je novac.
– Sigurno je da treneri nisu baš za sve krivi, ali struktura u klubovima pa i tradicija je takva da, ako nema rezultata, oni plaćaju ceh.
Kad nema rezultata, najlakše je promijeniti trenera. Ne može se mijenjati loša infrastruktura kad nemamo drugu. Igrači se mijenjaju u prijelaznim rokovima i onda je najlogičnije promijeniti trenera. To je tako i u svijetu, ali u svijetu se treneri prije nego što potpišu ugovor dogovore šta će biti kada ga raskinu. Kod nas treneri u klubove dolaze više s emocijama nego s pameću. I onda ih mijenjaju kad se nakašlju. Vani, kada se raskine ugovor, trener dobije sve ono što je potpisano, a kod nas rade bez ugovora. Petrović, koji je radio vani, iz Želje nije otišao nezadovoljan jer se znao zaštititi, ali Hafizović, koji nema licencu, nego je Čelik vodio kao predstavnik kluba, ne vjerujem da će dobiti otpremninu – kaže Munir Talović, prvi čovjek Centra za edukaciju trenera NSBiH. Druga liga Jer, koliko god se treneri trudili, ako je, kao što Hafizović kaže, „igrački kadar za druge lige“, onda u onoj prvoj nema rezultata. Nema para, nema igrača, a ni bodova, stara je navijačka. Mada, pravo je pitanje i koji su od naših trenera u BiH „prva“, a koji su ipak „druga liga“… Uz novac, dolaze dobri igrači, oni mladi se pravilno razvijaju, navijači se vraćaju na stadione, medijima je sve to mnogo interesantnije, a tako dolazi novi novac i onda opet ukrug. U Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Švicarskoj, Sloveniji, ali ne i u BiH.
Starčević trenutni rekorder
Slobodan Starčević, trener Krupe, trenutni je rekorder Premijer lige BiH u dužini mandata na klupi jednog tima. On je, naime, u Vrbas stigao u januaru 2014. godine i do danas, dakle više od tri i po godine, vodi ovaj klub koji je u međuvremenu postao jedan od najstabilnijih premijerligaša s ambicijama za vrh tabele.
Izvor: Avaz
