Iskusnom košarkaškom stručnjaku odgovara to što je na našem govornom području.
“Jako mi je bitno što radim na jeziku koji se priča u našem regionu. Talijanski znam vrlo dobro, ali sam trener koji puno radi na motivaciji. Moj rad se ne svodi na određivanje pozicija, nego ima puno drugih priča koje nisam u stanju ispričati na drugim jezicima. Moj veliki hendikep je što ne znam engleski jezik, a svako ko se počne baviti ovim jezikom, engleski mora znati. To je svjetski jezik”, izjavio je Vujošević.
Iako ima zdravstvenih problema, selektor BiH ne može bez košarke. Poziv da bude na čelu reprezentacije BiH smatra priznanjem.
“Iz određenih razloga sam protjeran iz ove košarke (u Srbiji), a volim raditi s našim igračima. Oni bolje i više rade od igrača u drugim sredinama. Kad su me pozvali u BiH, ja sam to shvatio kao priznanje s aspekta da sam ‘čist’ čovjek koji se u gladnim godinama i teškim vremenima nije uprljao. Meni je košarka i u ovom zdravstvenom stanju neophodna kao inzulin, potrebna mi je dnevna doza da bih bio živ. Objektivno, nisam u stanju da cijelu sezonu putujem dva puta sedmično, da idem na dijalizu i da se pripremam za transplantaciju bubrega. Selektorski posao je zbog toga dobro rješenje”, rekao je popularni Dule.
Brojni otkazi pred mečeve kvalifikacija su ga neugodno iznenadili, ali je on uspio od mladih igrača napraviti dobar tim te je zadovoljan dosad urađenim poslom.
“Nisam znao koliko je tamo složena situacija. U reprezentaciji je došlo do velikog broja otkaza. To se nije odnosilo na mene, niti sam odgovoran, ali nisam mogao utjecati da se to izbjegne. Bio sam zatečen, ali nisam neko ko je naučio da se ne suprotstavlja teškim situacijama. Mladi igrači koji su željeli doći i raditi, radili su sa strašću i entuzijazmom. To je kod mene probudilo ponovo strast za stvaralaštvom i entuzijazam. Veoma sam zadovoljan s onim što je tamo (u BiH) napravljeno”, kazao je Vujošević.
U medijima su se pojavile informacije da bi zbog dijabetesa mogao ostati bez noge, no, iza toga se krije druga priča. Gotovo bezazlena situacija ga je mogla skupo koštati, ali su ga spasili ljekari s VMA.
“Na poluvremenu utakmice u Švedskoj, gdje smo loše igrali u važnom susretu, ja sam iz sve snage šutnuo maserski sto. Obično imam dobre cipele, međutim, pošto su putovanja česta, bio sam u patikama. Bol nisam osjetio, ali kad je došlo do oticanja i promjene boje, u Slovačkoj su pogrešno zaključili da je to uzrokovano ne udarcem, nego gangrenom zbog šećera. Ekipa s VMA me je spasila od sječenja noge. Eto do čega može dovesti jedna glupost”, završio je Vujošević.
