Piše: Belma Krajišnik
Ni ovog Bajrama ga nisam zagrlila. Ali sam ga usnula tako da sam cijeli dan šutila, misleći kako nije fer što me nije dočekao i kazao kako sam porasla i kako je ponosan na mene. Nije fer što nije uz mene da mu kažem da sam dobila Ugovor, da sam sad odrasla osoba. Nije fer što nije svima jučer rekao da će onaj pravi doći kad bude pravo vrijeme i da mi se nigdje ne žuri. Da mu stidjivo šapnem da sam se zaljubila u zabranjeno voće, a da On kaže da ništa nije zabranjeno ako mi drži osmijeh na licu. Da mu otkrijem najveće tajne, one koje samo ja nosim u sebi i ne usuđujem se reći nikome. Da sjedi mirno, staloženo, ponosno gledajući na sve nas.
Da prođe bajramskim jutrom mahalom, a da mu se ja ponosno bacim u zagrljaj predstavljajući ga cijelom društvu.