Povod za razgovor s biskupom banjalučkim Franjom Komaricom bila je nedavna Izjava Komisije “Justitia et pax” Biskupske konferencije BiH u kojoj je, između ostalog, kazano kako održavanje ovakvog ‘kontroliranog haosa’ u BiH predstavlja latentnu opasnost, ne samo za stabilan mir u ovom dijelu Evrope, nego i za svjetski mir”.
Biskup Komarica smatra da su o pitanju Bosne i Hercegovine zakazali političari i to, u prvom redu, međunarodni.
“Nedavno sam imao sastanak s delegacijom OSCE-a i rekao sam im: ‘Što ste to uradili s nama?!’ Oni su se složili i odgovorili su mi da su nas u potpunosti zapostavili u proteklih 10 godina, a ni prije toga nisu mnogo učinili. Nažalost, to je tako. Ovdje se nama dodjeljuje život na kapaljku. To je nedopustivo i neprihvatljivo”, kaže Komarica.
Na pitanje ko nam dodjeljuje život na kapaljku, biskup odgovara:
“Oni koji se prave bogovima naših života i naše budućnosti. Ja sam im rekao: ‘Zašto vaša službena delegacija iz Brisela dođe k meni i kaže: ‘Biskupe, vi ste, u vrh glave, štala za naše konje! Vi niste nama ljudi!’ Zato ja očekujem da bar ovi naši kažu: ‘Vi ste za nas ljudi!’ Iako ovi naši ne odlučuju o nama, nego neki drugi. Ali, bar oni mogu dići svoj glas i reći: ‘Čekajte malo, nedopustivo je da tako odlučujete o nama!'”
On kaže da mu je iz Evrope obećavano da će, kad završi rat, za deset godina biti obnovljena zemlja te da će procvjetati kao Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. Ističe i da je više puta razgovarao sa šefom Evropske komisije Jean-Claudeom Junckerom, Romanom Prodijem, Martinom Schulzom i brojnim drugim evropskim političarima o Bosni i Hercegovini. Na pitanje šta im je govorio prilikom susreta, biskup ističe:
“Stidim se svoje generacije vas evropskih političara. Izdali ste sve naše evropske principe. Kako se to ponašate? Ako ste morali, kako sami kažete, imati zastupnički rat u mojoj domovini i okolnim zemljama, primijenite onda zastupničku pomoć!'”
“Šta oni kažu nakon takvih kritika”, ponovo upitasmo biskupa, na što je on odgovorio: “‘Mi želimo ovdje kontrolirani haos, a ne pravnu državu’, to kažu”, dodajući da zbog toga prema njima ne treba imati pardona.
On ističe i svoje temeljno pitanje za strane, ali i domaće političare: “Zašto mi za vas nismo ljudi?”
“Tamo gdje je došlo do sukoba ljudi su bili zavedeni od onih kojima je bilo stalo do toga da ih zavedu. Ovo je bila strana kuhinja koja nam je skuhala ovakvu kašu, a ovdje je našla domaće poslušnike koji su morali odraditi taj krvavi posao: ‘Zavadi pa vladaj’. Katolici su, primjerice, istrijebljeni tokom rata, ali ovdje se i nakon rata nastavlja nešto slično, jer se onemogućava da se oni vraćaju i organiziraju. Nije to slučaj samo u Republici Srpskoj, već i u, naprimjer, Sanskom Mostu i Ključu, gdje katolicima nije omogućeno ni politički ni ekonomski da ponovo dođu i da, što se kaže, obrađuju svoje njive i grade svoje domove. Tu su prljavu igru odradili domaći političari, čak i oni hrvatskog naroda, što iz BiH, što iz Hrvatske, jer tim ljudima nisu omogućili održivi povratak i život dostojan čovjeka u njihovim kućama i selima. Ja od prekida rata preklinjem političare da se pomogne tim ljudima”, objašnjava.
Kao što sunce ima zadatak da sija, nastavlja dalje naš sagovornik, tako smo mi dužni da budemo branitelji istine kada je ona ugrožena i njeni promotori.
“Jučer je nepravda bila nepravda, a danas se nepravda proglašava pravdom. Ako pravedan čovjek dozvoli da trijumfira nepravda, on nema više pravo da se zove pravednim, jer je u njemu nepravda trijumfovala. Isto tako, ako istinit čovjek dozvoli da laž pobijedi, on više nije istinit, već lažov. Mi trajno upozoravamo i zbog toga se zovemo ‘Justitia et pax’, na pravdu i mir. Bez pravde nema mira. Bez istine i pravde ne može ni praštanje postojati i mi smo tome svjedoci. Mi smo tokom rata prakticirali praštanje. Ali to ne ide bez istine. Koga ću ja moliti za oprost? Prvo moramo utvrditi istinu šta se događalo i ko je ko. Ko je zločinac, a ko žrtva. Mi danas nagrađujemo zločince, a kažnjavamo žrtve. Pred zločincima se kleči, a žrtve se gaze. I svako u tome pokazuje svoje pravo lice”, napominje biskup.
Političarima skidati maske, ukazivati na bijedu ispod njih
On kaže i da je trajna dužnost Crkve, ali i svih građana, davati moralni sud o ponašanju naših političkih i društvenih predstavnika.
“Naši političari su se osilili, potpomognuti drugim političarima koji njima manipuliraju da budu mala božanstva i gospodari sudbina pojedinaca i naroda. To je nedopustivo. To je naš poraz, ako budemo šutjeli. Mi moramo govoriti, inače smo izdali sebe. Bilo bi korektno da se oni maknu s tih mjesta, jer su obukli haljine ispod kojih čovjeka nema. Ima ona stara poslovica: ‘Veliki turban, a pod njim paše nema’. Tako i kod mnogih naših političara, velike titule, a pod njima čovjeka nema. I to treba raskrinkati i skidati maske. Skidanje maski s naših savremenih bogova, da se vidi kakva se bijeda ispod toga krije”, slikovito objašnjava Komarica.
Kaže da se veoma mali broj političara u BiH, “i onih pravoslavnih, i katoličkih, i onih koji se kunu u Kur'an, osvrnulo na ono što govore biskupi, ali i intelektualci, iz tri države, odnosno članovi Komisije “Justitia et pax”.
“Samo da kažu: ‘Daj da vidimo šta to oni govore’. Da pozovu članove ‘Justitie et pax’ i da im protumačimo naše stavove, jer imamo i mi kritička pitanja. Hajdemo sjesti kao razumni ljudi. Zato očekujem od njih da porazgovaraju s nama. Da li je ovo naše istina ili laž ili se oni boje istine”, pita se biskup.
Mladi odlaze iz BiH, država postaje starački dom
Našeg sagovornika smo upitali i za komentar o odlascima mladih ljudi svih vjeroispovijesti iz Bosne i Hercegovine. Zatražili smo tumačenje podatka katoličke Crkve da je više od 15.000 katolika samo prošle godine napustilo BiH i da li su te brojke ‘napuhane’.
“Mi nemamo šta prenapuhavati. To su konkretni podaci prikupljeni svake godine. Svaki svećenik ima zadatak da na kraju godine posjeduje spisak vjernika i mi znamo, što se kaže, svakog vjernika ‘u glavu’. Radi se o, manje-više, jednom staračkom domu koji je ostao tu, a djeca su se razišla. I o ogromnoj većini njih mi se brinemo tokom cijele godine, jer mnogi od njih nemaju ni ogrjeva za zimu”, ističe Komarica.
Za kraj, biskupa banjalučkog smo upitali i o problemima u radu katoličkih školskih centara u Bosni i Hercegovini. Prema njegovim riječima, te ustanove su “svojevrsni Božiji dar našem vremenu i životnom ambijentu”, dodajući da je to sud, ne samo katolika, već i mnogih kojima je stalo do temeljite naobrazbe i odgoja današnjeg mladog čovjeka.
“Pojedine gradske, kantonalne i entitetske vlasti gledaju na naše škole kao na neku konkurenciju pa i ‘nešto strano što nije naše’. Mi živimo u demokratskom društvu i svaki roditelj za svoje dijete može izabrati školu za koju on smatra da je najbolja. No, mi imamo situaciju da predstavnici pojedinih stranaka ili oni koji imaju vlast u gradu, kantonu ili entitetu govore: ‘Ne smiješ ti slati svoje dijete u takve škole, ako to budeš radio, mi ćemo te kažnjavati, nećemo ti priznavati diplomu ili nećemo pomagati te škole kao što pomažemo druge’. To je samo znak kratkovidnosti tih ljudi, jer niko ne prisiljava roditelje ni djecu da pohađaju tu školu, to je njihova dobra volja. I ja sam to više puta ponavljao roditeljima i djeci: ‘Upamtite, niste prisiljeni biti u ovoj školi!’. Smatram da bi i roditelji čak trebali izvršiti pritisak na vlasti, jer svako od njih ima pravo da bira gdje će školovati svoje dijete. Naravno, ova škola, kao i svaka druga, ima svoje zahtjeve i propise. Mnogi učenici koji završe naše škole studiraju po evropskim i svjetskim fakultetima i univerzitetima i zasigurno je da pridonose društvu u konačnici, a naš zadatak je odgojiti i školovati mladog čovjeka koji će ostati ovdje i koji će biti ‘zdrav’ patriota i domoljub i koji će cijeniti da je njegova domovina u njega nešto uložila”, rekao je za kraj biskup Komarica.
