“Danas je na njegovu inicijativu napravljen jedan od krupnjih iskoraka u procesu suoceljavanja s prosloscu, procesu pomirenja i uspostavi dobrih medjuljudskih odnosa u Bosni i Hercegovini. Ponavljam, na njegovu inicijativu! Danas su vjerski velikodostojnici iz Bosne i Hercegovine pored ostalih stratisa na kojima su stradali Srbi, Hrvati i Jevreji, posjetili i Koricanske Stijene, stratiste prijedorskih Bosnjaka. Jedno od najvecih! Danas je iznad provalije na Koricanskim Stijenama u molitvi stojao episkop zahumsko-hercegovački i primorski, vladika Grigorije… Hvala vladiko! Od mene barem…”
Sve bi ovo bilo normalno, barem u BiH da je ovakav status napisao neko iz RS-a, međutim, ovakav status ima nevjerovatnu težinu jer dolazi od Prijedorčanina Sudbina Musića kojem su pripadnici srpskih paravojnih i snaga Vojske RS u Prijedoru 1992 godine ubili 3173 sugrađanina, koji je uspio preživjeti napad na svoje selo Čarakovo, kao i jedan od prijedorskih logora smrti, Trnopolje. Nakon izbjeglištva, 1998. vratio se u Prijedor.