Centar protiv krijumčarenja umjetnina (CPKU) iz Tuzle zvanično je objavio bazu podataka o ukradenim umjetninama u BiH na čijoj se pripremi i prikupljanju podataka radilo protekle dvije godine, a ovim je ona postala dostupna za sve zainteresovane, potvrdio je predsjednik Centra Dženan Jusufović.
Interpolova potjernica
Baza je objavljena prije nekoliko dana na web stranici Centra, rad na njenoj pripremi trajao je dugo jer se radi o vrlo kompleksnoj problematici, a podaci se nisu mogli naći na jednom mjestu zbog komplikovane organizacije Bosne i Hercegovine te nepostojanja profesionalnog tima koji se bavi pitanjem krijumčarenja umjetnina.
Jusufović ističe da u sadašnjoj fazi baza obuhvata 109 djela iz dvije institucije i privatne kolekcije. Radi se o djelima nestalim iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine i privatne kolekcije porodice Mulabdić.
Govoreći o četiri djela nestala iz privatne kolekcije porodice Mulabdić, on je istakao da su ona nestala tokom rata i da su prošvercovana u Srbiju. Ta četiri djela su proglašena nacionalnim dobrom Bosne i Hercegovine, a Enver Mulabdić je federalnom MUP-u krađu prijavio 2007. i tačno se zna u čijoj su privatnoj kolekciji završila ta djela. Iako porodica Mulabdić posjeduje sve dokaze da su to njihova umjetnička djela, kolekcionar iz Srbije ih bez problema pokazuje na izložbama, a čak su u međuvremenu proglašena i nacionalnim dobrima Srbije! Iako je od prijave krađe prošlo čak 10 godina, još se ništa ne radi da se te umjetnine vrate u BiH. Naš sagovornik ističe da postoji još nekoliko slučajeva poput ovog, te da su iz BiH odnesena vrijedna umjetnička djela kako u Srbiju, tako i u Hrvatsku.
“U BiH postoji jedna osoba koja je sad u penziji, ali koja je radila na upisu umjetnina koje su izašle iz BiH i evidentirane i uknjižene u muzeje u Srbiji. Ta osoba je nekad radila u Beogradu”, priča Jusufović.
On ukazuje da se na ovom primjeru pokazuje nedostatak državne komisije i specijalizovanih policijskih jedinica. Oni bi na osnovu spiska, kao što je to urađeno u Hrvatskoj, sjeli za pregovarački sto i razgovarali o načinu povrata umjetnina.
“Pored ukradenih umjetničkih djela, tu su i vrijedni rukopisi, unikatni nakit, novčići, iskopine iz srednjovjekovnog perioda… Mi te arheološke iskopine ne štitimo na pravi način. BiH je devastirana po tom pitanju, iako smo u ratu imali jedinicu koja se brinula o umjetninama i dobrim dijelom ih i sačuvala, za neke nikad nećemo saznati šta je s njima bilo. U toj jedinici bio je Josip Pejaković, imamo profesora Envera Imamovića. Oni imaju neke podatke i za ono što se zna gdje je treba početi pregovarati da se to vrati u BiH”, priča Jusufović.
Među djelima za kojim se traga su, između ostalog, i “Portret Meše Selimovića” Ismeta Mujezinovića i “Autoportret” Božidara Jakca nestali iz Međunarodne galerije portreta Tuzla, potom “Mjesečina na Ženevskom jezeru” Ferdinanda Hodlera, “Grob sv. Spiridona” grčkog majstora i “Savaot” italijanskog majstora koji su nestali iz Umjetničke galerije BiH, dok se od djela nestalih iz privatne kolekcije Mulabdić mogu izdvojiti “Magdalena” Đoke Mazalića i “Ženski akt” Petra Tiješića.
Baza podataka urađena je u saradnji s francuskom ambasadom u BiH, koja je ujedno i partner projekta. Sadrži osnovne podatke o nestaloj umjetnini – ime autora, naziv djela, dimenzije, materijal i tehniku, godinu nastanka, vlasništvo, vrijeme nestanka i datum podnošenja krivične prijave.
Od spomenutih 109 djela iz baze, iz Umjetničke galerije su obuhvaćena 44 umjetnička djela sa svim podacima potrebnim za bazu. Inače se traga za 51 djelom, ali se u bazu mogu uvrstiti samo podaci koji su dostupni od institucije. Iz Međunarodne galerije portreta Tuzla u bazi se nalazi 61 djelo s podacima.
– U izvještaju iz 2011. nalazila su se 72 djela, ali se u proteklih pet godina pronašlo njih 11 te se nastavlja potraga za 61 djelom koje je obuhvaćeno u bazi. Iz privatne kolekcije Mulabdić u bazu su uvrštena četiri umjetnička djela. Iz drugih institucija kao što su Muzej istočne Bosne ili Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH čekamo da nam se dostave podaci koji su potrebni za bazu, kazao je.
Jusufović napominje da će baza biti dopunjavana kako CPKU bude dobijao prijave od institucija, privatnih kolekcionara ili građana. Smatra da je njen najveći značaj što je to prvi put u BiH da su na jednom mjestu objedinjeni podaci o nestalim umjetninama, od kojih veliki broj podliježe zaštiti kulturnog naslijeđa.
– Za sada se na Interpolovoj stranici za Bosnu i Hercegovinu traga samo za 14 umjetnina, a objavljivanjem ove baze imaćemo uvid u potragu za 109 djela. Baza će uveliko koristiti i našim graničnim službama, ustvrdio je.
Kao izuzetno plodno tlo za krijumčarenje umjetnina zbog geopolitičkog položaja i politički kompleksne organizacije vlasti, BiH je visoko na listi zemalja jugoistočne Evrope na čijem području se, prema podacima Interpola, na svjetskom nivou realizira 6,3 posto te vrste ilegalne trgovine.
Nakon oružja, narkotika i ljudi, ilegalna trgovina umjetninama najzastupljenija je vrsta krijumčarenja u globalnim okvirima. Ta pošast nije zaobišla ni BiH, njeno je tlo izvorište, tranzit, ali i odredište za takve umjetnine.
“Mračni period” za ovu vrstu kulturnih dobara nastaje s ratnim vihorom, ali i prvim godinama nakon rata kada su mnoga od njih, najviše umjetničke slike, nestala iz muzeja, galerija, javnih institucija i privatnih kolekcija. Nikada im nije uđeno u trag, uz pretpostavku da su u najvećem broju završila na crnom tržištu van granica BiH.
Krijumčari do umjetnina ne dolaze tipičnim načinom krađe, iako je zabilježeno i nekoliko takvih slučajeva, već je riječ o tzv. krađi u bijelim rukavicama. To, posebno u zemljama zapadne Evrope, podrazumijeva da je u krađu uključena cijela struktura, primjera radi, muzeja – od rukovodioca, kustosa, kurira do naručioca “posla” ili diplomatskih predstavnika i slično.
Desetine hiljada eura
Cijene ukradenih umjetnina su izuzetno visoke, jer mnogobrojni vlasnici kupuju ili naručuju krađe vrijednih umjetničkih predmeta kao zalog za budućnost. Stoga se najčešće selektivno kradu umjetnička djela za koja se zna da će im vremenom materijalna vrijednost porasti.
Istraživanjima CPKU utvrđeno je da su za neka umjetnička djela ili grupu djela izdvajane desetine hiljada eura. Nažalost, osim nanošenja štete prilikom krađe u materijalnom smislu, veliki je to gubitak i za bh. kulturno i umjetničko naslijeđe.
Izvor: oslobodjenje
