Evo ga, došao je i taj slavi dan, dan zaljubljenih odnosno Valentinovo. Danas se svi mi, bilo muškarci ili žene, želimo što bolje iskazati sa sladunjavim i romantičnim gestama i poklonima koji će naše voljene razveseliti, rasplakati (od dragosti), raznježiti i sl., pa kupujemo skupe parfeme i nakit, ili odlazimo na svečane večere gdje jedemo skupe specijalitete misleći da je upravo to pravi poklon za naše bolje polovice i kako smo sada „slobodni“ do sljedeće godine.
A kako je Valentinovo izgledalo nekada?
Valentinovo je bilo samo još jedan dan u kalendaru u kojem smo našim voljenima dokazivali koliko nam znače. Nije mu se pridavao poseban značaj. Ljubav se pokazivala malim znacima pažnje kad god je bilo moguće. Pokazati znakove ljubavi nekada bilo je osobito za muškarca znak slabosti u očima drugih muškaraca, zato su se ti znaci pažnje prema osobi koja se voli pokazivali u tajnosti, a time su bili i puno vrijedniji nego možda danas.
Valentinovo je prije trajalo čitavu godinu. Momci su onim curama koje su im se sviđale poklanjali najrumenije jabuke. Na druženjima ili prelima baš bi njih izabrali za ples, pohvalili bi im pred svima kolač koji su one donijele. Također, kada se pjevalo bilo u kolu ili izvan njega često bi momci spomenuli curino ime ili bi joj pjevajući namignuli, nasmijali se ili pokazali rukom prema njoj. Često bi ih sačekali kod bunara ili uz rijeku i pomogli donijeti vodu ili veš koji bi prale na rijeci ili bi ih zamijenili u nekim težim poslovima.
Djevojke su na isti način momcima svakodnevno davale do znanja da im se sviđaju.
I među djecom je bilo znakova simpatije i ljubavi koju su pokazivali jedni drugima. Dječaci bi onim djevojčicama koje su im se sviđale pomagali nositi torbu na putu do škole ili kuće. Uvijek je bilo i onih koji su bili manje romantični pa su svoju pažnju pokazivali čupanjem za kosu ili zadirkivanjem što je nekim djevojčicama smetalo dok bi se druge glumeći ljutnju zapravo smiješile jer su znale koji je pravi razlog. Žene su muževima često spremale njihovo najdraže jelo ili bi im plele majice s posebnim mustrama i željenim motivom. Muževi bi pomagali oko djece pa čak i oko nekih ženskih poslova kako bi svojim ženama pokazali koliko im znače.
Ljubav i pažnja prije su bili mnogo važniji i traženiji pokloni jer se cijenila svaka riječ, gesta ili osmijeh. Upravo riječju, djelom pa čak i samo osmijehom možemo nekome uljepšati dan i to ne samo na Valentinovo već i bilo koji drugi dan. Danas se sve većinom gleda samo materijalno, a ono pravo i istinsko se zaboravlja. Zašto svi ono koji na Valentinovo kupuju poklone ne učine to barem jednom sedmično ili mjesečno? Zašto svakodnevno ljudima koje volimo ne govorimo volim te ili ne napravimo nešto nježno i romantično za nju ili njega. Zašto svi čekamo Valentinovo kako bismo to pokazali?
Zar ljubav vrijedi samo taj dan?
Pokušajte od sutra razmišljati drugačije te se voditi metodama naših starih. Probajte svojim voljenima pokloniti mali znak pažnje svaki dan, ubrati cvijet s livade, otvoriti vrata, pokriti dekicom, nasmijati se , gledati utakmicu , igrati igrice , prošetati ili jednostavno samo reći volim te, jer ljubav nije veliki i skupi poklon na Valentinovo, ljubav je puno malih sitnica svaki dan.
