Djeca su mali ljudi. Iako smo mi roditelji veliki i puno možemo naučiti svoju djecu, to ne znači da trebamo ignorirati što govore i podcjenjivati njihovo mišljenje.
Naprotiv, djecu treba slušati i respektirati kad kažu „Ne“…
1.Ne, nisam gladan!
Svi smo mi mrzili kad su nas prisiljavali da sjedimo pred punim tanjurom hrane, a nismo bili gladni. Danas to isto radimo svojoj djeci. A pritom svi mi sami osjećamo koliko nam hrane treba. Jasno, ako se najelo slatkiša pa zato ne može pojesti obrok to je vrijedno naše pozornosti, ali u sve ostalo vrijeme dijete može samo za sebe odlučivati hoće li jesti i koliko će pojesti. Tako će ujedno učiti o zdravom odnosu prema svom tijelu i osjećaju gladi i sitosti.
2.Ne, ne trebam pomoć kod jela!
Naravno da ćemo narezati djetetu meso na komadiće ili čekati da se dovoljno ohladi da dijete može početi jesti. No, u nekom trenutku ćete to prestati raditi jer će dijete to samo naučiti, barem bi trebalo. Nemojte propustiti taj trenutakjer biste se primjerice u njegovoj osmoj godini odjednom mogli iznenaditi da još uvijek traži vašu pomoć kod jela.
3.Ne, hoću i mogu sam se odjenuti!
Prvo ne znaju sami, a onda ne žele sami – tako mi roditelji to percipiramo. No, između te dvije faze, dugačka je prijelazna faza pokušavanja s djetetove strane da nauči i samo svlada obuvanje cipelica ili odijevanje majice. U toj fazi su djeca nespretna i spora, ali puna entuzijazma i volje. Propustite li im tada pružiti doziranu pomoć i podržati njihov entuzijazam, ona će se neminovno pretvoriti u njurgala koja govore “Ne mogu”.
4.Ne, prestani me škakljati!
Nekada je škakljanje hod po rubu između radosti i boli. Kod škakljanja djeteta trebamo osluškivati hihoće li dijete ili već protestira. Dođe li do toga da dijete kaže “Ne, prestani!”, trebali biste odmah prestati. Tako dijete uči da može imati povjerenja u nas i da nećemo prelaziti granice.
5.Ne, ne želim se sada maziti!
Slično je s maženjem, grljenjem i pusama. Djeca nekada jednostavno ne žele da ih se dira, stišče, cmoka… Kad vas odbije, uvijek poslušajte i nikada nemojte to uzeti osobno.
6.Ne, ne želim to probati!
“Hajde popni se na tobogan, već si velika!” Možda ste izgovorili ovakvu ili sličnu rečenicu, ali ako dijete nešto ne želi onda ga ne treba prisiljavati. Ono će samo osjetiti kad je spremno popeti se na tobogan i isprobati spuštanje i tada će mu ono pružati puno više veselja i zabave.
7.Ne! Bojim se!
Nikada nemojte podcjenjivati djetetove strahove, ponašati se kao da nisu važni, da su to gluposti i da ih ne treba ozbiljno shvaćati. Kad saznamo čega se dijete plaši, trebamo to ozbiljno shvatiti i razgovarati s djetetom. Pokušajte izbjeći prisilnu konfrontaciju sa strahom jer tako strah može još dodatno narasti.
(Izvor: Roditelji.hr)
