Knjiga ” 40 pravila ljubavi” puna je životnih mudrosti i razmišljanja. Skoro pa na svakoj strani neki je citat koji bismo htjeli zapisati, proučiti i zapamtiti. Središnja tema romana je prijateljstvo, specifičan odnos dvoje ljudi koji omogućuje svakome od njih duhovni razvoj ogledajući se u onom drugom. Taj duhovni razvoj je nekad bolan, zahtijeva grubo potiranje svoga ega, odricanje, poniznost. Takva ljubav popunjava prazninu pred kojom su nemoćni i društveni uspjeh i konzumiranje ali i posjedovanje. Roman se lako čita. Poglavlja su kratka, obično naslovljena imenom lika iz kojeg se govori.
Za one koji vole i imaju vremena da čitaju, preporučujemo ovaj roman. Ali za one kojima vrijeme nije na njihovoj strani donosimo prvih deset poznatih pravila ljubavi.
Prvo pravilo: To kako doživljavamo Boga izravan je odraz toga kao doživljavamo sebe. Ukoliko pomisao na Boga u nama izaziva strah i krivnju, to znači da iz nas izvire puno straha i krivnje. Ako Boga doživljavamo kao punog ljubavi i suosjećanja, mi smo isti takvi.
Drugo pravilo: Put do istine putuje se srcem, a ne glavom. Srce nam treba biti glavni vodič! Ne um. Srcem se suočavamo sa svojim egom, izazivamo ga i u završnici nadvladavamo. Upoznavanje vlastitoga ega dovodi nas do upoznavanja Boga.
Treće pravilo: Baš svaki čitatelj svete spise shvaća na različitom nivou i to onom koji odgovara dubini njegovog razumijevanja. Postoji četiri razine uvida. Prva razina je vanjsko značenje i to je ono s čim se većina ljudi zadovolji. Sljedeća razina je unutarnja razina. Treća je unutarnja razina unutarnje razine. A četvrta je razina toliko duboka da se ne može riječima iskazati i zbog toga mora ostati neopisana.
Četvrto pravilo: Boga možemo izučavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer Bog nije zatočen u džamijama, hramovima, sinagogama ili crkvama. Ako baš želimo saznati gdje on točno boravi, možemo ga pronaći samo na jednom mjestu: u srcu onoga tko istinski voli.
Peto pravilo: Um i ljubav sačinjeni su od različitih materijala. Um ljude veže u čvorove i ništa ne riskira, a ljubav rastvara sve čvorove i riskira sve. Um je uvijek oprezan i savjetuje “Pazi se previše blaženstva”, dok ljubav govori “U redu je! Skoči! “. Um nije lako slomiti, dok se ljubav lako razbija u najsitnije komadiće. Ipak, u tim je krhotinama skriveno blago. Slomljeno srce krije blago.
Šesto pravilo: Većina problema na ovome svijetu nastaje zbog jezičnih pogrešaka i jednostavnih nesporazuma. Nikada riječi ne shvaćajte doslovno. Kada uđete u područje ljubavi, jezik kakvog poznajemo postaje suvišan. Ono što se riječima ne može iskazati može se naslutiti jedino u tišini.
Sedmo pravilo: Usamljenost i samoća su dva različita stanja. Kada ste usamljeni, lako je zavarati se da povjerujete kako ste na pravom putu. Samoća je nešto bolja za nas, jer to znači biti sam, ali ne i usamljen. Ipak, u konačnici, je najbolje pronaći osobu koja će vam biti ogledalo. Zapamtite, samo u srcu druge osobe možete istinski vidjeti sebe i božju prisutnost unutar sebe.
Osmo pravilo: Što god vam se u životu dogodi, bez obzira koliko se teškim činilo, ne prepuštajte se očajavanju. Čak i kada su sva vrata zatvorena, Bog će stvoriti novi put samo za vas. Budite zahvalni! Lako je biti zahvalan kada je sve dobro. Sufi je zahvalan ne samo za ono što mu je dato već i za sve ono što mu je uskraćeno.
Deveto pravilo: Strpljivost nije pasivna patnja. Strpljivost znači biti u stanju vidjeti dovoljno daleko i imati povjerenja u krajnji ishod procesa. Što je strpljivost? To je gledati trn, a vidjeti ružu, gledati noć, a vidjeti zoru. Nestrpljivost znači vidjeti samo ono što nam je pod nosom i zbog toga ne biti u stanju vidjeti ishod. Oni koji ljube Boga nikada ne ostaju bez strpljivosti, jer znaju da je potrebno vrijeme kako bi mladi mjesec postao puni.
Deseto pravilo: Istok, zapad, jug ili sjever jako se malo razlikuju. Bez obzira koje vam je odredište, neka vam svako putovanje bude unutarnje putovanje. Ako putujete iznutra proputovat ćete cijeli svijet i izvan njega.
Nastavit će se…
