Sjedišta u kinima su često crvene boje iz nekoliko razloga. Prvi razlog je povezan s fenomenom koji se naziva “Purkinjeov efekat”.
Naime, crvena je prva boja koja postaje nevidljiva u uvjetima nedostatka svjetla. Kada je u kinodvorani prigušeno osvjetljenje, plava boja će izgledati svjetlija od crvene, dok će u uvjetima dovoljne svjetlosti situacija biti obrnuta.
Crvena će prva nestati iz našeg vidokruga omogućujući publici da se koncentriše na film ili nastup.
Ovaj fenomen proizlazi iz karakteristika ljudskog vida i načina na koji se naše oči prilagođavaju promjenama osvjetljenja. Kada nastupa mrak, naše oči postepeno gube sposobnost razlikovanja crvene boje, dok plava boja ostaje vidljivija.
Zbog toga, u kinodvoranama s prigušenim osvjetljenjem, sjedišta crvene boje mogu izgledati tamnija ili čak nevidljiva, dok će plava boja biti uočljivija.
Drugi razlog zašto su sjedišta u kinima često crvene boje leži u historijskom kontekstu. U prošlosti, kinematografi su često bili povezani s talijanskom operom, koja je uživala veliku popularnost. Opera je obično izvođena u pozorištima koja su imala crvene stolice i zavjese, simbolizirajući raskoš i eleganciju.
Kako su se kinematografi razvijali, preuzeli su neke elemente iz pozorišne tradicije, uključujući i crvena sjedišta, kako bi stvorili dojam luksuza i sofisticiranosti.
Dakle, crvena boja sjedišta u kinima ima svoje korijene u perceptivnim svojstvima ljudskog vida i prilagođavanju na promjene osvjetljenja, kao i u historijskom naslijeđu kinematografa povezanog s operom.
Ova kombinacija faktora doprinijela je tome da crvena boja postane simbol kinematografskog iskustva i stvori ugođaj koji nas podsjeća na raskošnu i uzbudljivu umjetnost filma.
