Burek je sastavni dio gastronomske kulture Balkana. Iako se tradicionalno jede kao užina, uz obavezni jogurt, mlađa populacija nerijetko ga konzumira kao dobrodošlo sredstvo za utoljavanje gladi pri povratku iz izlaska, pišu “Nezavisne“.
Tad se obično nađe neko ko ima potrebu da obavijesti druge da burek može biti samo od mesa, a da su sve ostalo pite.
Jednim dijelom, zagovornici takve teze su u pravu. Naime, u Bosni i Hercegovini burek je zaista naziv za jelo od vučenog tijesta punjenog mesom – mljevenim ili sjeckanim, najčešće spiralnog oblika.
Ostala jela, koja se prave na isti princip, a imaju različite nadjeve, nazivaju se pitama, koje obično uz sebe imaju apoziciju u zavisnosti od vrste nadjeva: sirnica, zeljanica, tikvenica i krompiruša.
Kako je burek osvojio Evropu
Burek potiče iz Turske, štaviše, stariji je od Turske i vjeruje se da su to jelo pravili još Turci u svojoj pradomovini u srednjoj Aziji.
Etimološki, povezan je s turskim korjenom bur-, koji znači “savijati”. Upravo zato, u Turskoj i danas vlada najveća raznolikost u pogledu nadjeva i oblika: od malih smotuljaka nazvanih sigara böreği (cigara – burek), polumjesečastog çiğ börek (sirovi burek) prženog u ulju pa sve do uobičajenog su böreği (vodeni burek), koji je najsličniji onom koji se pravi na Balkanu – u obliku velikog kruga koji se reže na četvrtine.
Turci su svojim osvajanjima proširili burek širom Bliskog Istoka i Balkana pa su burek tako počeli da prave i arapski beduini, a preuzeli su ga i Jevreji Sefardi, koji su se u većem broju naselili u Otomanskom Carstvu nakon što su ih hrišćani proterali iz Španije.
Na zapad, burek je dospio do zemalja Magreba (gdje je poznat kao brik), a i do sjeverne Italije, gdje su ga i opet prenjeli Sefardi (tamo se naziva burriche i isključivo je punjen slatkim nadjevom, poput marmelade od mandarina). Na istoku je burek, zahvaljujući Tatarima, pokorio veliki dio bivšeg SSSR-a, dospjevši tako posredno i u neke sjevernoevropske kuhinje (litvansku, poljsku).
Na tom ogromnom području, burek se puni najrazličitijim nadjevima – od uobičajenog mesa, sira, spanaća, sve do neobičnijih, poput kiselog kupusa, leblebije, tunjevine – a postoji i prazni burek.
