Život se polako vraća u Zabrđe i Košćan, mjesta na području Hadžića u blizini Sarajeva, gdje su sinoć sarajevski policajci nakon razmjene vatre ubili serijskog ubicu – Edina Gačića.
Ekipa portala Radiosarajevo.ba bila je jutros u naselju Zabrđe, gdje smo razgovarali s direktorom Osnovne škole Zijadom Bašićem i građanima, koji su proteklih dana od ubistvo policajca Federalne uprave policije Mahira Begića na području Suhodola kod Tarčina, bili u konstantnom strahu za živote.
Bašić, direktor OŠ u Zabrđu, koje pripada Srednjobosanskom kantonu, za naš portal je otkrio detalje akcije koja se dešavala jučer 500 metara nedaleko od škole.
“Kada smo oko 15 sati dobili informaciju da su specijalci krenuli u lov na ubicu Gačića, mi smo poduzeli sve mjere predviđene zakonom. Nismo davali nikakve informacije, a u dogovoru sa pripadnicima MUP-a nastavu nismo prekidali, jer su nam rekli da smo osigurani i da nema nikakvih šansi da priđe školi”, priča nam Bašić i nastavlja:
“Sigurnost učenika apsolutno nije bila ugrožena, a mi nismo htjeli da padnemo pod uticaj straha. Prema telefonskom razgovoru sa komandirom PU Kiseljak, dogovorili smo da se nastava odvija bez ikakvih prekida. Bili smo upoznati sa svim stvarima koje su se dešavale”.
Bašić kaže da su ih pripadnici MUP-a u 16.55 satiobavijestili da je Gačić likvidiran u razmjeni vatre sa specijalcima.
“Ostali smo u školi, dok je završen uviđaj, pa smo tek nakon toga otišli kućama. Hvala pripadnicima MUP-a i ostalih sigurnosnih snaga koji su učestovovali u akciji, ali i stanovništvu i roditeljima, koji su imali povjerenja u nas da su im djeca sigurna na nastavi”, dodao je Bašić.
On kaže da je proteklih dana u Zabrđu i Košćanu bilo na hiljade policajaca, nakon što je u ovom dijelu povećana sigurnost poslije ubistva policajca Mahira Begića.
Bašić kaže da je oko 15 sati stigla dojava da se Gačić kreće po brdima oko ovih naselja.
“Vozač kamiona je stao na pumpu INA-inu i javio da vidi nekoga da se kreće u brdima. Policija je izašla, ali su bili oprezni jer su se u početku bojali da ima zaostalih mina iz proteklog rata. U tom dijelu ima napuštenih kuća i zemunica, a pretpostavka je da se Gačić u tom trenutku kretao u potrazi za hranom”, kaže Bašić za Radiosarajevo.ba.
Naša ekipa se nakon razgovora spustila u naselje, gdje su mještani počeli izlaziti iz svojih kuća tek iza 10 sati. Uglavnom su dolazili do lokalne prodavnice da kupe osnovne životne namirnice.
Pripadnika MUP-a nije bilo. Oni su kasno sinoć, malo nešto prije ponoći, završili uviđaj i napustili ovo područje. Mi smo tek na putu od Kiseljaka do Košćana sreli jednu patrolu, bez upaljene rotacije, koja je vjerovatno obavljala redovne dnevne aktivnosti.
Dedo Asim Mušanović, koji je u Košćanu proveo sve vrijeme agresije na BiH, kaže da je među stanovnicima ovih naselja postojao strah, ali da nije bilo panike, jer i u ratu, kako kaže, “nije strahao od četnika”.
“Bojali smo se, nije jednostavno bilo, jer svakom je Gačić mogao pokucati na vrata i ubiti mene, mog komšiju… No, imali smo povjerenje u pripadnike MUP-a koji su nas sve vrijeme uvjeravali da je sigurnosna situacija pod kontrolom. Sve se, srećom, dobro završilo, i život ide dalje”, kaže Mušanović.
Stanovnica Zabrđa Derviša Bašić je tek jutros saznala da je na području gdje živi ubijen četverostruki serijski ubica.
“Ja nisam tri dana izašla iz kuće, jer imam gripu. Tek sam jutros krenula da kupim hljeb i mlijeko kada sam od komšinice saznala šta se dešavalo. Da sam znala da se Gačić krio u blizini naših kuća, vjerujte mi da bih otišla kod sestre u Kiseljak da provedem vrijeme dok ga ne bi našli. Nije baš je jednostavno čuti da je sve vrijeme ubica bio u našoj blizini, a situacija sam šta na TV-u i sada mi je lakše kada znam da je ubijen”, govori nam Derviša.
Pojedini mještani su nam rekli da su razočarani što neki mediji ubicu Gačića porede sa Junuzom Kečom, čovjekom po kojem je snimljen film Kuduz. Pojedinci odlično pamte scene iz Bukovice o događaju od 19. avgusta 1993. godine, dana kada su u sumrak poginuli Junuz Kečo i njegova tada 14-godišnja pastorka Sanela Fazlibašić.
“Junuz je bio heroj i Zlatni ljiljan. On jeste ubio 1985. godine suprugu Rasemu, ali nije bio opasan po ostalo stanovništvo. Sramotno je porediti Junuza i Edina”, kaže nam Šerif Kečo, rođak ubijenog Junuza Keče.
Da je postojao strah među stavnicima govori nam Niko Ilijašević, koji je iz kuće pratio dolazak specijalaca i lov na ubicu Gačića.
“Ko kaže da ga nije bilo strah, laže. Posebno kada je došla dojava da je viđen u šumi nedaleko od kuća. Pripadnici MUP-a od nas su tražili samo da ne izlazimo iz naših kuća i bili su veoma korektni. Gačić će za nas već sutra biti prošlost, a nama valja i dalje živjeti u slozi. Moramo i dalje biti zajedno, kao i svih proteklih dana kada je krenuo lov na ubicu Gačića”, kaže Ilijašević za Radiosarajevo.ba.
