Panel “Žene u modernoj nauci u BiH“ bio je ostavljen za sam kraj nedavno održanog Festivala savremene žene u Tuzli, nimalo slučajno. Upravo su naučnice bile liderice u izgradnji ranih temelja modernog programiranja, te su otkrile strukturu DNK. Njihov je rad nadahnuo pokrete u okolišu i doveo do otkrića novih gena.
A nadahnuće velikog broja mladih žena za karijeru u nauci stvaraju naučnice dijeljenjem svojih priča, stavova i iskustava. Ova teza potvrđena je i kroz panel “Žene u modernoj nauci u BiH” na kojem su učestvovale dr. Emilija Veljković, jedna od vodećih istraživačica i vođa tima za strateške projekte u naučno-istraživačkom centar kompanije Philip Morris, CUBE u Neuchatelu, Švicarska i prof. dr. Nermina Đulančić, redovna profesorica pri Prehrambeno tehnološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, ujedno i jedina profesorica na predmetu uzgoj i obrada duhana u državi.
Ovaj važan panel, dobrim dijelom je pojasnio položaj žene u nauci i dao svojevrstan polet svim mladima da krenu putem nauke, a započeo je razgovorom na pitanje: „Šta je to moderna nauka?“
„Mislim da nije jednostavno definisati šta je to moderna nauka. Ono čega smo svjedoci danas je da postoji to veliko preplitanje između različitih elemenata nauke. Ono što je nekada bilo čisto prirodna nauka ili čisto teoretska nauka kao što su fizika ili teoretska matematika, sada kada govorimo o digitalizaciji, sve to možemo i da povežemo – povezujemo razne matematičke modele, koristimo ih u raznim naukama kao što su biologija i medicina. Mislim da precizna definicija moderne nauke ne postoji. Onog momenta kada se odvažimo da krenemo putem moderne nauke onda počinje to vrlo interesantno otkrivanje ispreplitanosti koje karakteriše modernu nauku“, rekla je na samom početku dr Veljković.
Njena sagovornica prof. dr. Nermina Đulančić, jedini profesor na predmetu duhana u cijeloj Bosni i Hercegovini, poseban akcenat stavila je na položaj nauke u BiH. „Ono što je značajno za našu zemlju i što je meni jako interesantno je da se nauci u našoj državi ne posvećuje dovoljna pažnja. Jako je velika i razlika između spolova. Žene su mnogo manje zastupljene u nauci, ali ne samo u nauci, nego i u drugim oblastima. U toku historije je bilo jako puno žena koje su mnogo doprinijele nauci. Možda tada nisu bile prepoznate, ali su one ostavile mogućnost mladim naučnicama da nastave na temeljima gdje su one stale. Nauka u našoj zemlji nema neku značajnost i ono što bi bilo najvažnije jeste da se nauci posveti više pažnje jer bi tako mogli da ostvarimo bolji, sigurniji i savremeniji život“.
Još jedno od važnih pitanja na ovom panelu bilo je i pitanje obrazovnog sistema o čemu je prof.dr. Nermina Đulančić istakla nekoliko ključnih stvari: „Imam osjećaj da nam malo zakazuje obrazovni sistem. Od osnovne, srednje škole i fakulteta ljudi treba da se izgrađuju, da ih na neki način mi usmjeravamo, da im damo neke upute i da ih ohrabrimo. Ovo je bitno da bi oni kasnije znali da se usmjere na karijeru“.
Emilija Veljković, nadovezujući se na ovaj odgovor, i govoreći o svojim počecima, kako se opredijelila za molekularnu biologiju, rekla je da je prva prepreka porodica. „Iako su moji roditelji intelektualci, ipak sam im morala objasniti šta je to molekularna biologija koju želim studirati. Ali, ovo je veoma bitno, oni su imali povjerenja u mene, vjerovali su mi da sam donijela dobru odluku, i podržali su me. Kasnije je to išlo dobro, naročito kad sam počela dobijati dobre ocjene“, dodala je Veljković. Ona je istakla da se slaže sa profesoricom Đulančić, navodeći da je odabir profesija „kombinacija instikta, okolnosti, ali i podrška i usmjeravanje profesora, koji moraju, zajedno s roditeljima, posmatrati djecu i usmjeravati ih“. O tome koliko neki potezi i podsticaji sa početka karijere utiču na cijeli karijerni put naučnika profesorica Đulančić navodi svoje iskustvo. „Meni je na primjer sama biljka duhan, sa svojim svojstvima, bila zanimljiva još kad sam bila studentica. Jednostavno mi je bilo interesantno što je to jedina biljka koja ima više od 2,000 komponenata, što nema nijedna druga biljka, da kažem samo jednu značajku. Kasnije sam čak i doktorirala na temu štetnog uticaja duhanskog dima, a taj moj interes me kasnije naveo da se zainteresiram i za druge štetne komponente koje možemo naći u hrani“.
UPOZNAVANJE SA STEM NAUKAMA TREBA BITI U OSNOVI NAUČNOG OBRAZOVANJA
Nastavljajući razgovor na temu savremene nauke, obje naučnice su još jednom podvukle da savremena nauka koristi najmodernije tehnologije, metodologije koje obuhvataju elemente iz područja više nauka, što je sve čini jednom kompleksnom aktivnošću, a obje su posebno istakle značaj koji ima istraživačka djelatnost u savremenoj nauci. „Istraživanja koja vršimo u CUBE su veoma komplicirana, veoma složena, u kojima dijelovi ovise jedni o drugima, i gdje rezultati možda nisu isprve oni koje očekujemo, ali to je za nauku razumljivo, jer je upravo to cilj istraživanja, jer ako bismo unaprijed znali koje ćemo rezultate dobiti, to bi negiralo cijelu svrhu istraživanja. Naravno, bitno je i takve rezultate podijeliti s javnosti, jer kao naučnici, mi smo dužni da izgrađujemo svoju reputaciju potpuno otvorenom i transparentnom komunikacijom sa društvom“.
Profesorica Đulančić dodala je da treba sistemski raditi na upoznavanje društa s naukom i naučnim obrazovanjem, naročito STEM naukama, i da se sa tim mora početi što ranije. „Društvo mora olakšati mladima koji se žele odlučiti za karijere u nauci, naročito jer sve nauke pomažu društvu. Naše društvo mora staviti fokus na razvoj nauke“, zaključila je Đulančić.
STEM nauka
Riječ STEM predstavlja akronim engleskih riječi za nauku, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku (science, technology, engineereing, maths). STEM je jedinstveni model učenja koji integrira sve ove oblasti u jedan sistem, a temelji se na razvoju kreativnih potencijala, rješavanju kompleksnih zadataka i, što je jako važno, na interakcijama iz stvarnog okruženja. STEM je zapravo sinonim za multidisciplinarni pristup učenju, koji dovodi do toga da se savladaju vještine koje su potrebne u savremenom svetu.
