Razgovor o zdravlju djece sa dr.sc. Jasmina Klebić, logoped
Kada očekujemo da dijete progovori?
Najintenzivniji razvoj jezika i govora događa se u prve tri godine života, dijete prolazi od faze prvog krika, glasanja do faze u kojoj govorom može izraziti svoje osjećaje i potrebe. U period od 10 do 16 mjeseca javlja se prva riječ. Zatim od 18 do 24 mjeseca dijete počinje spajati riječi u jednostavne rečenice. Te rečenice obično imaju osnovnu strukturu i često se koriste za izražavanje jednostavnih potreba ili želja. Od 2 do 3 godine dolazi do naglog porasta riječnika i dijete počinje usvajati složenije gramatičke strukture. U tom periodu počinje postavljati pitanja, koristiti zamjenice i izražavati svoje misli na složeniji način.
Kada se trebamo zabrinuti i kada potražiti stručnu pomoć logopeda?
Znaci upozorenja koje trebaju znati svi roditelji su: beba ne počinje da „brblja „ (mama, baba, tata). Ne progovara ni jednu riječ sa 16 mjeseci. Ne kombinuje dvije riječi sa dvije godine. Ne pokazuje prstom šta želi. Ne odaziva se i ne okreće se prema glasovima. Gubi ili ne razvija govor i socijalizaciju. Ne pokazuje interes za istraživanje okoline. Ne interesuju ga/je druga djeca. Ne može zadržati pažnju na zadanim aktivnostima. Loš ili ne postojeći kontakt očima. Ne zna se igrati igračkama. Ne zna svrhu svakodnevnih predmeta. Opsesivno reda igračke ili druge predmete iz okoline. Ne prati i ne izvršava jednostavne gestovno vokalne naloge. Nekad Vam se čini da dijete “ne čuje”. Ne reaguje/ne odaziva se na svoje ime.Čudna repeticija određenih ponašanja, neobično korištenje tijela (lepršanje rukama,hodanje na prstima, zagledanje ruku, igranje prstićima, pokrivanje ušiju i sl.)
Za odlazak kod logopeda nikad nije rano, što ne znači da je svakom dijetetu potreban tretman, ali svaki savjet za ranu i pravilnu stimulaciju govorno- jezičkog razvoja je od velikog značaja. Logopedi prate govorno-jezički razvoj djece od njihovog rođenje i ako uočite bilo kakvo odstupanje potrudite se da što prije potražite stručnu pomoć.
Posljednih godina povećan je broj djece sa usporenim razvojem govora, jel to ima veze sa modernom tehnologijom tj. izloženosti djece ekranima?
Pitanje izloženosti djece ekranima postalo je značajno u suvremenom društvu, posebno s porastom dostupnosti digitalnih uređaja. Istraživanja su pokazala da dugotrajna i nekontrolisana izloženost ekranima može imati različite negativne učinke na mentalno zdravlje djece. Nažalost, djeca su već od dojenačke dobi izložena ekranima.
Endorfin ili kako ga nazivaju hormon sreće, sličan je opijatima, a naš organizam ga prirodno luči. Kad dijete igra igricu luči se endorfin te dijete razvije potrebu da cijelo vrijeme bude u tom stanju što dovodi do ovisnosti. Najčešće se to može primijetiti kod burnih reakcija plača i bijesa kad trebaju prekinuti igranje/gledanje u ekran. Lučenje endorfina možete potaknuti učenjem novih stvari i postignućima koji se nalaze u svakodnevnom okruženju djece.
Kod djece se spušta prag tolerancije na frustraciju, djeca dobivaju sve i odmah samo jednim klikom na ekran ili tipku te nije potrebna odgoda radnje, strpljenje, čekanje, kontrola emocija.
Zatim, dok igraju igricu ekstremno se podiže razina uzbuđenja pa kad se ekrani ugase „obične“ igre više nisu zanimljive te nastupa dosada jer mozak i dalje traži tu vrstu i razinu podražaja koju igra s lego kockama ili nekim drugim slagalicama ne pruža na jednak način.
U koliko ugasite ekrane u kratkom vremenskom periodu ćete primjetiti pozitivne promjene na svom djetetu.
Nakon perioda negodovanja, plača i protestiranja od strane djeteta, počet će da se interesuje za stvari koje ga okružuju i na taj način mu stvarate više prilika za razvoj samostalne igre, fokusa, pažnje i koncentracije te kreativnosti.
Obzirom da se mozak djece najviše razvija tokom prve tri godine života preporuka je da djeca mlađa od toga uopšte ne gledaju ekrane. Nakon toga se može postepeno uvoditi neki edukativan sadržaj do maksimalno pola sata dnevno ali da roditelji komentarišu šta se dešava na ekranu. Dijete predškolske dobi ne bi trebalo biti duže od sat vremena izloženo ekranu. Studija je pokazala da djeca koja su izložena TV-u između 2 i 3 sata dnevno imaju 2,7 puta veći rizik za kašnjenje u govornom-jezičkom razvoju.
Također djeca koja više borave pred ekranima, rjeđe i s manje zadovoljstva slušaju priče i knjige kojem im roditelji čitaju.
Stimulativno okruženje igra ključnu ulogu u razvoju djeteta. Roditelji igraju važnu ulogu u stvaranju takvog okruženja koje potiče rast, učenje i različite aspekte djetetovog razvoja. Evo nekoliko načina na koje roditelji mogu stvoriti stimulativno okruženje za svoje dijete:
- Raznolikost igračaka i materijala: Pružite djetetu pristup raznolikim igračkama i materijalima koji potiču kreativnost, maštu i različite vrste igre. To mogu biti igračke koje potiču istraživanje, umjetnički materijali, knjige i puzzle.
- Poticanje čitanja: Čitanje s djetetom ima mnoge prednosti za njegov razvoj, uključujući razvoj jezičkih vještina, širenje vokabulara i poticanje mašte. Roditelji mogu redovito čitati s djecom i razgovarati o pričama kako bi potaknuli razumijevanje i analitičke vještine.
- Aktivnosti koje potiču motorički razvoj: Organizirajte igre i aktivnosti koje potiču motorički razvoj djeteta. To mogu biti igre na otvorenom, sportske aktivnosti, crtanje ili manipulacija s manjim predmetima.
- Uključivanje u svakodnevne zadatke: Uključivanje djeteta u svakodnevne zadatke, poput spremanja igračaka, postavljanja stola ili sudjelovanja u kućanskim poslovima, može razvijati odgovornost, samostalnost i osjećaj zajedništva.
- Postavljanje rutina: Stvaranje dosljednih rutina pruža djetetu osjećaj sigurnosti i predvidljivosti, što može pozitivno uticati na emocionalni razvoj.
- Pružanje podrške i pohvale: Važno je pružati pozitivnu podršku i pohvalu kada dijete postigne nešto novo ili se trudi. Ovo potiče samopouzdanje i motivaciju za učenje.
Roditelji trebaju pratiti interese i potrebe svog djeteta te prilagoditi stimulativno okruženje kako bi najbolje podržali njegov cjeloviti razvoj.
U konačnici, zajednički napor roditelja i logopeda ključan je za postizanje odličnih rezultata u tretmanu i razvoju govorno-jezičkih vještina djeteta. Otvoren dijalog, razmjena informacija i zajednički ciljevi doprinose uspješnoj suradnji.
