Historija nas vodi u daleku 1886. godinu kada je u Chicagu na 1. maj iste godine u radničkim demonstracijama sudjelovalo više od 80 000 radnika.
Sudjelujući u tim demonstracijama osmorica radnika je izgubilo svoje živote vješanjem, a u sukobima policije i radnika u demonstracijama poginulo je više od 200 radnika.
Radnici su tada tražili čuvene « 3 osmice», osam sati rada, osam sati odmora i osam sati “za što nam drago”.
Jedan od osmorice osuđenih na smrt tada je svojim tražiteljima i sucima uputio poruku koja je danas aktualna: “Doći će vrijeme kada će tišina naših grobova biti glasnija od našeg glasa”.
U historiji radničkog pokreta 1. maj se službeno proslavio prvi put u Francuskoj.
U BiH se prvi put 1. maj proslavio u Varešu 1894.godine.
U 20.st. Međunarodni praznik rada je službeno prihvaćen od Sovjetskog Saveza I kao takav se raširio po komunističkim državama.
Ovaj praznik nas podsjeća uvijek iznova na važnost borbe za radnička prava te na potrebu da svakodnevno ulažemo maksimalne napore kako bismo zajednički jačali solidarnost, s ciljem održavanja I daljeg ekonomskog razvoja.
