Kad neko u najboljoj namjeri, svojom uslugom nanese nekome štetu, a ponekad i veliko zlo, kaže se obično da mu je učinio – medvjeđu uslugu.
Medvjeđa usluga je, dakle, nevješta, nespretna, trapava usluga; ona, usprkos dobrim namjerama, ne donosi ništa dobro.
Zašto se takva usluga vezuje baš za medvjeda, a ne za neku drugu zvijer?
Medvjed je krupan, nezgrapan i trapav stvor i od njega se može očekivati nespretnost. Bilo kako bilo, kada se spoje medvjeđa dobrota i glupost, na jednoj, i trapavost na drugoj strani, ispadne – medvjeđa usluga.
Zašto se kaže medvjeđa usluga?
Priča o medvjeđoj usluzi postoji, vjerovatno od davnina, jer je ta zvijer bila poznata našim precima.
Prvi je tu priču zabilježio Ivan Andrejevič Krilov.
Među njegovim djelima ima jedna basna pod naslovom Pustinjak i medvjed. U toj se basni govori o jednom čovjeku koji je živio sam, bez igdje ikoga i nije mu bilo lako.
Jednoga dana usamljeni čovjek sretne medvjeda i sprijatelji se sa njim. Živjeli su oni tako zajedno, družili se i postali nerazdvojni. Prolazilo je vrijeme i došlo je ljeto. Pustinjak, umoran od hoda poželi da se malo odmori u hladu.
„Legni malo, brate, ja ću pazit na te“ – reče mu medvjed i Pustinjak se pruži u hladovini i čvrsto zaspa. Jedna dosadna muha poče oblijetati oko njegove glave i remeti mu san. Medo nikako nije mogao da je otjera šapom. Njega to razljuti, pa uzme jedan veliki kamen.
Kada je muha sletjela na čelo pustinjaka, svom snagom udari po njoj. Tako, u želji da odbrani prijatelja, da mu pomogne, ubije i njega i muhu.
Iz Krilovljeve basne izraz medvjeđa usluga prenesen je u običan govor pa se danas često upotrebljava i u našem jeziku.
Izvor: Školski.ba
