Esfija Hamzić jedna je od onih koji su posljednjih godina odlučili napustiti Bosnu i Hercegovinu – medicinska sestra je nakon 23 godine radnog iskustva u zdravstvu odlučila otići u Njemačkoj. Za N1 je govorila o motivima odlaska iz BIH, ali i o statusu medicinskih radnika iz BIH u Njemačkoj te poslovima koje obavljaju.
Za 23 godine rada u Bosni i Hercegovini je kao medicinska sestra radila na mnogim odjeljenjima.
“Radila sam u porođajnoj sali kao akušerka, poslije toga na hitnoj pomoći – tu me i rat zatekao, radila sam i kao patronažna sestra, u intezivnoj i poluintezivnoj njezi i onda sam ovdje samo nastavila da radim ono što sam najbolje znala.” kazala je.
Ona je tokom rata bila u Njemačkoj i vidjela je kako tamo život izgleda. Nakon rata se vraća u BiH, ali zbog boljih životnih uslova ponovo odlazi, ovaj put sa sinom.
“Svi mi idemo tamo gdje nam je bolje, gdje smo bolje plaćeni, gdje imamo bolje uslove rada. Ne mogu da kažem da kod nas nisu dobri uslovi, ali posao medicinske sestre kod nas je jako težak, jako odgovoran, a jako slabo plaćen.” istakla je Esfija Hamzić, medicinska sestra sa više od dvije decenije radnog staža u Bosni.
U Njemačkoj kaže Hamzić, vladaju posebna pravila.
“Ovdje vladaju posebni uslovi, ovdje su sestre jako poštovane, jako cijenjene i jako dobro plaćene. Druga stvar, pravila igre ovdje se striktno znaju, radi se po planu i programu. Plan i program na prvo mjesto stavlja njegu pacijenta i tačno se zna šta radi sestra u toku svojih 8 ili 12 sati rada. I ovdje imam samo jednog pacijenta tokom moje smjene”, naglasila je ona.
Dok su u Bosni i Hercegovini pravila drugačija.
“Na odjeljenju sam imala 15-20 pacijenata koji su friško operisani i ja moram podijeliti terapiju, moram sve moguće pacijente odvesti u operacionu salu, vratiti pacijenta sa intezivnog, jako obilan posao za jednu sestru” dodala je.
Na pitanje koje su manjkavosti bh. zdravstvenog sistema kaže može govoriti iz svoje perspektive, o zanimanju medicinske sestre.
“Medicinske sestre kod nas uopšte nisu poštovane, negdje na marginama društva stoje. Nisu poštovane od samih pacijenata. Naši pacijenti smatraju da je sestra ta koja mora završavati što joj doktor kaže. Ja nisam željela takav odnos sa pacijentom, uvijek sam nastojala da svakom dam koliko mogu u tom trenutku.”
Za kraj je kazala da ne zna hoće li se vraćati u Bosnu, ali ima poruku za sve mlade koji možda žele da odu.
“Moje iskustvo je da pokušaju, ako ima negdje bolje nek’ pokušaju. S tim da je ovdje rad, red i disciplina, nema imam ja nekoga, nema zabušavanja. Ne dobija se plata sjedeći.”
