Fascinantno je da dosada kao fenomen opstaje i u doba kada tehnologija preokupira gotov svaki segment naših života.
U ovom modernom dobu konstantno smo povezani s tehnologijom i imamo toliko raznovrsnih načina provođenja slobodnog vremena da nikada ne bismo trebali znati što je dosada, no usprkos tome, radi se o osjećaju koji pogađa sve više ljudi, a najnovije studije pokazuju da može pridonijeti kreativnosti te da ga ne treba pokušavati što brže eliminirati, već se naučiti nositi s njime.
Čovjek zaglavljen u postindustrijskom limbu robuje brzini – sve spore aktivnosti poput čitanja, prisustvovanja sastancima, učenja, dosadne su i nezanimljive jer senzibilitet savremenog društva prohtijeva što brži tempo u svakom aspektu.
Konstantno se traga za novinama koje će proizvesti dozu dopamina za sivu masu, a čim je stimulus primjećen, on prestaje da bude nov i zanimljiv i umjesto toga postaje – dosadan.
Što smo više zabavljeni, to više zabave trebamo kako bismo bili zadovoljni. Što više ispunjavamo naš svijet s brzim stimulacijama visokog intenziteta, tim se više na to navikavamo te postajemo manje tolerantni na niže nivoe stimulansa.
Zbog toga što smo navikli na brze zabavne aktivnosti, sporije aktivnosti poput čitanja izvješća, sjedenja na sastancima, pohađanja nastave ili učenja za ispit nam dosađuju.
Fenomen dosade i njenog trenutnog zadovoljenja naspram posljedica koje servirani sadržaji mogu imati na psihu mogu se analizirati i objašnjavati multidisciplinarno i sa više aspekata.
Dosada kao osjećaj se može protumačiti kao poziv da prihvatite ono što jeste u ovom trenutku bez otpora ili da idete za onim sto želite i da maknete kočnicu, izbor je na vama. Možete si slobodno dozvoliti izlazak iz zatvora poznatog ponavljajućeg nezadovoljstva i vidjeti kakvo vas iznenađenje čeka s duge strane.
