Nakon što je Njemačka i zvanično potvrdila kandidaturu Christiana Schmidta za osmog visokog predstavnika u BiH, u domaćoj javnosti se pojavio interes za rezimeom proteklih 12 godina djelovanja aktuelnog visokog predstavnika Valentina Inzka.
Inzko, koji je na ovu poziciju došao 2009. godine, visoki je predstavnik s uvjerljivo najdužim mandatom, a pitanje koliko je konkretnih koraka poduzeo na toj poziciji izaziva mnogobrojne polemike. Mišljenja o Inzkovom političkom djelovanju, kao čovjeka s najvećim ovlastima u BiH, veoma su polarizirana.
Potreba za OHR-om
Političari iz manjeg bh. entiteta na čelu s Miloradom Dodikom, koji već tradicionalno dovode u pitanje potrebu za Uredom visokog predstavnika (OHR) u BiH, zamjeraju Inzku, kako kažu, naklonjenost interesima isključivo Bošnjaka. S druge strane, političari iz Federacije BiH često mu spočitavaju mlake odgovore i izostanak sankcija na konstantne napade na državnost i suverenitet naše zemlje, kao i nekorištenje bonskih ovlasti.
Kada je inzko došao u BiH prije 12 godina, međunarodna zajednica dala mu je zadatak da pokuša političke subjekte u našoj zemlji “odviknuti” od intervencija međunarodne zajednice, što bi u konačnici za rezultat imalo gašenje Ureda visokog predstavnika u doglednom vremenu. Vrijeme je, nažalost, pokazalo da prenošenje ovlasti bh. političarima vodi u daljnju destabilizaciju zemlje, zbog čega je izvjesno da će OHR postojati još neko vrijeme.
Ipak, ovo se u određenom aspektu može posmatrati i kao Inzkov uspjeh, jer je uprkos napadima na OHR iz mnogih izvora, prvenstveno Rusije, međunarodna zajednica ostala nepokolebljiva u svom opredjeljenju da u našoj zemlji postigne trajnu stabilnost i funkcionalnost. Ostanak visokog predstavnika u BiH samo je pokazatelj da domaći lideri nisu dali dovoljno dokaza da su spremni učiniti zemlju funkcionalnijom, odbaciti podjele iz prošlosti i krenuti prema kompletnoj reintegraciji zemlje.
Pozitivni aspekti
Jedan od svakako pozitivnih aspekata Inzkovog mandata u našoj zemlji je taj što je svih 12 godina ipak uspio održati fokus međunarodne zajednice na BiH. On je to uspio uraditi prvenstveno svojim konstantnim predavanjem dvogodišnjih izvještaja Vijeću sigurnosti UN-a.
Ovo je posebno važno zbog činjenice da se Vijeće sigurnosti UN-a bavi mnogo širim, gorućim globalnim pitanjima i konfliktima. U svemu tome, veoma je značajno zadržati fokus međunarodne zajednice na procesu implementacije mira u BiH. Za vrijeme Inzkovog mandata, bivši generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon, posjetio je Sarajevo i Srebrenicu.
Za vrijeme njegovog mandata, tačnije 2010. godine, BiH je dobila i bezvizni režim sa zemljama Evropske unije, što je svakako jedan od najvećih uspjeha u međunarodnim odnosima naše zemlje.
Međutim, neke od standardnih “boljki” u Bosni i Hercegovini i dalje su prisutne, a mnoge su se i intenzivirale. Domaće institucije nisu praktično poduzele ništa kako bi stale ukraj kriminalu i korupciji. Prema indeksu percepcije korupcije, koji godišnje objavljuje Transparency International, naša zemlja je već godinama na samom vrhu evropske liste najkorumpiranijih država.
Najveće zamjerke
Nadalje, jedna od najvećih zamjerki koja bi se Inzku mogla uputiti je ta što domaćim liderima nije nametnuo obavezu da u potpunosti implementira pet ciljeva i dva uslova, koje je potvrdilo Vijeće za implementaciju mira, čime bi se stvorili uslovi za ukidanje OHR-a, a samimm tim bi se otvorio put ka što bržem pristupanju naše zemlje Evropskoj uniji.
Treba ipak istaći da je Inzko odlučio “otići u stilu”. Posljednjih mjeseci, podsjećamo, počeo je poduzimati konkretnije poteze i direktnije kritike prema određenim političarima. Direktno je najavio sankcije Dodiku ukoliko ne ukloni ploču s imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama, što je ovaj potom i učinio, doduše putem “posrednika”. Krajem prošle godine nagovijestio je i akciju ukoliko se nastavi negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca, a dio zasluga mu se svakako može pripisati i za podnošenje ostavke predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH Milana Tegeltije zbog afere “Potkivanje 2”.
Bilo kako bilo, novog visokog predstavnika čeka puno nezavršenog posla u našoj zemlji, a može očekivati da će mu u tome odmoći Ruska Federacija kao članica Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Naime, kako je utjecaj Rusije u posljednjim godinama ojačao na svjetskoj političkoj sceni, tako je i suprotstavljanje te države ovlastima visokog predstavnika sve glasnije.
Izvor: Klix.ba
