Mnogi fudbaleri ne piju nego teren obilato ispljuju tekućinom iz usta, a zašto i čemu napokon je objasnila nauka U Ligi prvaka ostao je još samo jedan korak, finale, a osim odličnog nogometa mnogima je sigurno upala u oko jedna stvar – pljuvanje vode po terenu.
U finalu ćemo gledati Harryja Kanea, kapitena engleske reprezentacije i napadača Tottenhama, najvećeg iznenađenja Lige prvaka, a upravo je Kane jedan od brojnih nogometaša koji često na terenu umjesto da popiju tekućinu, njome samo isperu usnu šupljinu te je ispljunu van.
I Cristiano Ronaldo, velika nogometna zvijezda, tokom tekme više pljuje nego što pije. Neki igrači, piše New York Times, ne žele patiti od nadutosti i samo se žele osvježiti radi vrućina, dok se kod drugih to “pljuvanje” čini gotovo namjerno i planski.
Igrači preziru otkrivati tajne svojih fitnes režima, ali neki nutricionisti smatraju da koriste tehniku ispiranja ustiju otopinom ugljikohidrata. Više od desetljeća rezultati u sportovima kod kojih je krucijalna izdržljivost pokazuju da sportaši mogu imati bolje performanse ako tokom takmičenja (ili treninga) isperu usta otopinom koja sadrži ugljikohidrate.
Tajna je u tome, kažu, što receptori u ustima šalju signale centru za ugodu u mozgu, a mozak to shvati kao znak da je još energije na putu pa mišići mogu još malo “pogurati” i nema razloga da se osjećamo iscrpljeno.
Na neki način varamo mozak, to je taj mehanizam”, kaže Asker Jeukendrup, sportski nutricionist i psiholog koji je, skupa s kolegama sa Univerziteta u Birminghamu, 2004. detektovao da ispiranje otopinom ugljikohidrata pomoglo biciklistima da jednu minutu ranije završe 40-kilometarsku etapu.
Jedan fizioterapeut u Premijer Ligi kaže kako se taktika koristi za podizanje energije, kako bi se izbjegao osjećaj težine u želucu i izbjeglo grčeve. Jedan naučnik kaže kako nije nemoguće da se od gutanja te tekućine jako nadraži želudac, pa ju je bolje “progrgljati” i ispljunuti.
Istraživanja pokazuju kako je “idealan” scenarij grgljati tekućinu kojih desetak sekundi kako bi svi receptori na jeziku bili potpuno “uvjereni” da slijedi unos ugljikohidrata.
Naravno i to je samo svojevrsno zavlačenje jer ne može održati igrače neograničeno dugo. Ugljikohidrati se u nekom trenutku moraju zaista unijeti kako mišići tijela ostaju bez glikogena, zaliha glukoze iz koje se “izvlači” energija tokom fizičkih napora.
“Trebali bi popiti malo te otopine, a ne pljuvati je van. Da se mene pita, idealno je deset sekundi je držati u ustima, a onda i progutati kako bi se postigao najbolji učinak”, kaže Bottoms.
Istraživanja na ovu temu tek su u začecima, a nogometašima dodatni problem stvara i to što nemaju mnogo vremena tokom utakmice za konzumiranje tekućine, a neka istraživanja kažu da je idealna količina otopine ugljikohidrata koja se mora konzumirati veća od količine tekućine koja se popije tokom cijele utakmice.
Iako je jasno da mišići dobiju ekstra “šut” energije pitanje je, kaže Jeukendrup, utiče li to na tehniku igre, dodavanje, pucanje, taktiziranje i druge stvari. Je li dodatna količina ugljikohidrata zaslužna za penale koje su “odradili” u utakmici s Kolumbijom , ili je to ipak malo “nategnuto”?
“Za igrače koji su već iscrpljeni dugotrajnim utakmicama to je donosi čarobne udarce ili ne znam kakve sposobnosti, ali im maksimizira fokus da ne pokleknu pred umorom”, kaže David Ferguson, profesor psihologije sporta na Michigan Stateu.
IZVOR: express.hr
