U izdanju izdavačke kuće Lijepa riječ prije nekoliko dana objavljena je zbirka poezije Zaleđeni uzdah, živiničke autorice Amre Mujezinović.
Amra Mujezinović ljubav prema pisanoj riječi njeguje godinama unazad i, kako ističe, prvu pjesmu je napisala u osmom razredu. U periodu do objavljivanja prve zbirke poezije Amra je vrijeme sa olovkom i papirom provodila uz najrazličitije teme, a rekla nam je i šta je ono što njenu poeziju prvenstveno oblikuje:
“Sve one teme koje mene malo žuljaju; Nesporazumi u muško-ženskim odnosima, socijalna nepravda, stereotipi u vezi sa toliko mnogo stvari, neravnopravnost u pogledu na žene i muškarce, mnogo toga je bilo zastupljeno u pisanju.”
Amra je tokom razgovora istakla i da se ljubav prema pisanju uvijek prožima sa čitalačkom ljubavlju, a kako kaže, budući da i sama puno čita vjerovatno da su se i uzori svugdje pokupili i da su ostavljali trag i na građenju njenog stvaralaštva.
Jedna od pjesama koje su našle svoje mjesto u zbirci poezije Zaleđeni uzdah:
Pomahnitalo se
Zamolih danas veterinara
da i meni da naušnicu s brojem.
Pogleda me kao pomahnitalog.
A ja zaželjeh samo
Da vide da nisam bijesan,
Da me neko uzme u naručje i odnese kući,
da me pomiluje i poljubi,
da mi kupi džemperčić i kapu,
da zagalami kad me neko tuče
i da me oplače kad me ne bude.
