Rekordno niske temperature polarnog vrtloga za ovo doba godine mogu dovesti do uništavanja ozonskog omotača nad polarnim područjima.
Početkom januara ove godine, radiosondom su provedena mjerenja u središnjim slojevima stratosfere, koja se prostire 50-55 km iznad Zemljine površine. Mjerenja provedena nad islandskom prijestolnicom Reykjavik pokazala su najnižu temperaturu u stratosferi u posljednjih 40 godina – čak -96 Celzijevih stepeni. Ovaj podatak svjedoči o lošem stanju u kojem se trenutno nalazi polarni vrtlog u stratosferi.
Nekoliko sedmica kasnije, postignut je novi rekord u pogledu niske temperature, ali ovoga puta u nižim slojevima stratosfere, na visini između 18 i 20 km. Prilikom jednog ispitivanja, provedenog u Svalbardu, arhipelagu koji se nalazi u Arktičkom oceanu sjeverno od Europe, izmjerena je temperatura od -85 Celzijevih stepeni u nižim slojevima stratosfere.
S obzirom na to da su ispitivanja provedena u stanicama izvan jezgre polarnog vrtloga, temperatura nad samim polom je zasigurno još niža. Analize pokazuju naznake zapanjujuće niske temperature u jezgri vrtloga za ovo doba godine, navodi Severe Weather Europe.
Kakvu prijetnju predstavljaju polarni oblaci?
Prema mjerenjima američke svemirske agencije NASA, zabilježena temperatura je najniža u posljednjih 40 godina za ovo razdoblje u sjevernoj hemisferi. Ovakvo stanje dovodi do pojave polarnih oblaka u stratosferi, koji se oblikuju u njenim najhladnijim dijelovima, gdje temperatura pada ispod -85 Celzijevih stepeni. Ovi oblaci su rjeđi prizor i od polarne svjetlosti.
Two days ago I saw this magnificent display of polar stratospheric clouds in Finnish Lapland. Just amazing!#pscs #nacreousclouds #lapland #finland pic.twitter.com/ANd5UOLwgL
— Thomas Kast (@ThomasKast1) January 2, 2020
Uprkos svojoj ljepoti, ovi oblaci igraju ključnu ulogu u procesu razaranja ozonskog omotača. Na Južnom polu, oni pomažu stvaranje ozloglašene ozonske rupe. Razlog za to je činjenica da ovi oblaci potiču nastajanje hlora i broma, koji su hemijski veoma aktivni i doprinose ubrzanom uništenju ozona. Hladni uslovi koji podržavaju formiranje ovih stratosferskih oblaka opstaju i do septembra-oktobra nad Antarktikom, kada se uslijed sunčevih zraka javlja fotokemijski proces koji doprinosi razaranju ozonskog omotača.
Predstoji nam neizvjesno proljeće i početak ljeta
U slučaju Sjevernog pola, temperatura obično nije dovoljno hladna da bi se ovi oblaci formirali. Ipak, trenutni pokazatelji svjedoče o kritičnom stanju ozona. Sunčeva svjetlost stiže do Sjevernog pola krajem februara, odnosno, početkom marta, te uz prisustvo polarnih oblaka u stratosferi može pokrenuti proces uništenja ozona.
Ozonska rupa nad Sjevernim polom je i dalje manja od one nad Južnim, ali svakako je nesvojstvena za sjevernu hemisferu. Uzročnik je drastično zahlađenje polarnog vrtloga, dok se i snaga vjetra unutar njega neuobičajeno povećala. Vrtlog će početi nestajati s dolaskom proljeća, jer će temperatura sigurno narasti. Ovaj proces povlačenja vrtloga može biti postupan ili se javiti kao naglo povećanje temperature. Riječ je o prirodnom događaju koji se zove “posljednje zagrijavanje” (eng. ”Final Warming”).
Posljednje zagrijavanje inače ne utiče na klimu, ali isto neće važiti i ove godine, zbog prisustva tako snažnog polarnog vrtloga. Iz tog razloga, neizvjesno je kakvo nam proljeće predstoji. Posljednje zagrijavanje može utjecati na vremenske prilike sve do početka ljeta.
Izvor: Klix
