BiH je prvak Evrope u broju smrtnih slučajeva zbog zagađenja zraka, a u cijelom svijetu zauzima drugo mjesto – odmah nakon Sjeverne Koreje. Poređenja radi, u Njemačkoj je broj smrtnih slučajeva izazvanih zagađenošću zraka na 100.000 stanovnika – 32,5, a u BiH 230,6.
Jednostavnom matematikom može se izračunati da u BiH godišnje, zbog posljedica zagađenja zraka, umre oko 8.000 stanovnika. Ni druge zemlje regiona ne zaostaju. Albanija je četvrta u Evropi, zatim slijede Crna Gora, Makedonija i Srbija. Sve zemlje Zapadnog Balkana su na dnu ljestvice i najveći su izvoznici sitnih čestica (PM2,5) u atmosferu, čija koncentracija u ovim zemljama često prelazi dozvoljenu granicu i do 10 puta.
Termoeletrana Ugljevik – Černobil Evrope
Vlatka Matković Puljić, savjetnica za zdravlje i energiju za regiju Balkan iz Alijanse za zdravlje i životnu sredinu HEAL, za DW objašnjava da je problem zagađenja zraka u ovoj regiji “strašan problem”:
„Sve zagađene termoelektrane Evrope se nalaze u ovoj regiji, kaže ona: „Najgora termoelektrana je u BiH. Radi se o termoelektrani Ugljevik, koja godišnje u zrak emitira više od 100.000 tona SO2. Mi smo je prozvali Černobil u Evropi“, upozorava Matković Puljić i dodaje da je alarmantno i na području grada Tuzle i Lukavca zbog termoelektrane Tuzla i drugih fabrika koje se nalaze na tom području. U Tuzli je prošle godine koncentracija SO2 bila i do 14 puta viša od dopuštenog, te je zbog ovog problema bila obustavljena i nastava u školama. Situacija nije bolja ni ove godine.
Emisija štetnih čestica u jednoj zemlji, znači da će te iste štetne čestice završiti i u drugim zemljama. „Ako Hrvatska, koja je u Evropskoj uniji i koja među ovim zemljama ima najčišći zrak, želi nešto napraviti u borbi protiv zagađenja zraka, ona to ne može, jer Srbija i BiH u njenom susjedstvu nemilice zagađuju zrak – a zrak ne poznaje državne granice“, upozorava Matković Puljić i naglašava da je neophodna saradnje među zemljama, kao i konkretni koraci ugrađivanja filtera ili zatvaranja termoelektrana, ali za početak bi bilo dovoljno napraviti i bolji sistem nadzora i praćenja kvalitete zraka.
Države na gubitku
“Najtransparentnije podatke ima Srbija. U BiH postoje mjerenja kvalitete zraka, ali podatke je jako teško dobiti i nisu dostupni javnosti, dok u Makedoniji često mjerne stanice ne rade”, objašnjava Matković Puljić i upozorava da je prvi korak za sve države da imaju transparentne i redovne podatke o kvalitetu zraka, da bi se problem počeo rješavati.
„Sve države Balkana bi trebale od 2018. godine početi drastično smanjivati zagađenje iz termoelektrana na ugalj. Međutim, ni jedna država nije počela raditi na tome“, govori ona i dodaje da volje među nadležnim institucijama za poboljšanje već godinama nema. Ukoliko se to uskoro ne uradi, države neće moći pristupiti globalnom energetskom tržištu, a nijedna država ne može funkcionirati samostalno. „Crna Gora ima obavezu da za pet godina ugasi termoelektranu Pljevlja. Druge termoelektrane nema, što znači da će se morati odlučiti da li će graditi neki novi energetski projekat, sa potrebnim filterima, ili će morati uvoziti struju“, upozorava Matković Puljić.
Pored toga, ona naglašava da će zemlje Zapadnog Balkana morati riješiti ovaj problem u procesu pristupa Evropskoj uniji, ali i da zagađenja osim što narušavaju zdravlje građana štete i državnim kasama, jer prema proračunima WHO, BiH godišnje gubi 21,5 posto bruto domaćeg proizvoda samo zbog zagađenja zraka, Srbija gubi čak 33,5 posto, Makedonija 19,5, a Albanija 16,9 posto svog bruto domaćeg proizvoda.
„Kada bi države počele raditi nešto na smanjenju štetnih čestica u zraku, ne samo da bi poboljšali zdravlje svojih građana, nego bi i povećali svoj bruto domaći proizvod“, objašnjava stručnjakinja iz organizacije HEAL.
Neuređenost državnih institucija glavni problem u BiH
Međutim, institucije u BiH nemaju podatke da je kvalitet zraka tako loš. Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske za DW su poručili da prema podacima koji su im na raspolaganju, „stanje kvaliteta zraka nije alarmantno“, a naveli su i da su u termoelektrani Ugljevik u toku aktivnosti na odsumporavanju: “Elektrofiltersko postrojenje je završeno i pušteno u rad, a prvi preliminarni rezultati pokazuju da je emisija čvrstih čestica u skladu sa direktivama EU”. Iz federalnog Ministarstva okoliša i turizma poručili su sljedeće: “Želimo naglasiti da nismo bili na bilo kakav način obaviješteni o zvaničnim statistikama od strane zdravstvenih institucija u BiH, koji su pretpostavljamo bili i ulazni podatak za zvanične podatke Svjetske zdravstvene organizacije.”
Aktivisti iz nevladinih organizacija su čini se bolje informisani i svjesni problema. Anes Podić iz organizacije „Eko Akcija” iz Sarajeva za DW navodi da su podaci WHO tek jedni u nizu alarmantnih odjena stanja okoliša u BiH:”U ovoj državi sada boravi tek nešto malo više od tri miliona stanovnika, industrijskih krupnih zagađivača, osim nekoliko termoelektrana i jedne željezare, jedva da ima, a okoliš nam je ipak u tako lošem stanju kao da nas ovdje živi nekoliko puta više.” Kao glavni razlog on navodi opštu institucionalnu neuređenost – loše zakone, još lošije primjene tih zakona, te slabe državne institucije.
“Podaci sa mjernih stanica se objavljuju na pet različitih internetskih stranica koje održava pet različitih državnih institucija”, kritikuje Podić iz „Eko akcije“, organizacije koja je napravila internet stranicu www.zrak.ekoakcija.org i koja je jedino mjesto na kojem se mogu pronaći podaci o kvaliteti zraka za cijelu BiH.
“Oldtajmeri” glavno prevozno sredstvo
Osim što se zemljama Zapadnog Balkana smještene termoelektrane sa najvećom emisijom štetnih čestica u Evropi, cestama gradova u ovim zemljama saobraćaju većinom stara vozila, koje u ostatku Evrope više niko ne želi. Dok se organizacije kao što je HEAL zalažu za smanjenje emisije iz termoelektrana, “oldtajmeri” širom Balkana slobodno ispuštaju izduvne gasove i narušavaju zdravlje građana.
U BiH je prema podacima IPI Instituta za privredni inženjering Zenica, oko 70 posto vozila starije od 10 godina, a od ukupnog broja uvezenih auta samo prošle godine, 80 posto ima EURO 4 kategoriju, koja će u njemačkim gradovima moći biti zabranjena.
Za DW Anes Podić komentariše ovu nedavnu odluku Njemačke: „Njemačka je donijela istorijsku odluku, a problemi zagađenog zraka u FBiH iskorišteni su da se nezakonitim uvođenjem ‘eko testa’ za motorna vozila, desetine miliona konvertibilnih maraka preliju na račune vlasnika stanica tehničkog pregleda“. U FBiH je po pravilniku vozačima u prošloj godini umjesto 5 KM naplaćivano 22, 32 ili 36 KM za eko test.
„To je problem koji još uvijek nije riješen, a pored toga je ogroman problem i prosječna starost automobila na putevima. Znatan broj auta koja još uvijek voze je proizveden još 80-ih“, upozorava Podić.
U Strategiji za Zapadni Balkan EU zaštita okoliša nije prioritet
Isto je i u drugim državama Zapadnog Balkana – problem zagađenja zraka se ne rješava, nego se samo odgađa i komplikuje. Gradovi su preopterećeni saobraćajem, stara vozila vladaju cestama, a emisija čvrstih čestica iz termoelektrana ne jenjava. Iz organizacije “Eko Akcija” upozoravaju da ni u Strategiji za Zapadni Balkan zaštita okoliša nije prioritet: “Bilo kakva strategija Evropske unije koja se ne dotiče problema okoliša teško da može uvažiti potrebe stanovništva”, poručuju iz ove sarajevske organizacije.
I dok nadležne institucije bježe od rješavanja problema, građani se bore. Protesti se, baš kao i zagađeni zrak šire preko granica država. Priština, Skoplje, Tuzla. Građani Makedonije su tri godine protestovali zbog zagađenja koje je dolazilo iz termoelektrane Jugohrom u Tetovu, da bi se ona 2016. konačno i zatvorila. Zatvaranje ove termoelektrane donijelo je vidno poboljšanje zdravlja građana. Iz organizacije Eco Guerilla Makedonija navode da je se duplo smanjio broj djece do šest godina oboljele od bolesti respiratornih organa: „U 2015. godini bilo je 31.446, dok se broj u 2017. godini smanjio na 18.578“, poručuju iz ove organizacije.
Ovo je samo jedan pozitivan primjer u kojem je zatvaranje samo jedne termoelektrane donijelo drastično poboljšanje zdravlja građana. Hoće li protesti i u drugim gradovima i državama uticati da nadležni dugoročno riješe problem zagađenog zraka, tek će se vidjeti.
